S pulskim skateboarderom razgovaramo o skateboardingu kao izvedbi i umijeću življenja, odnosno o Vladimir skate film festivalu u Fažani
Već si dugi niz godina posvećen skateboardingu. Što te je posebice privuklo navedenom umijeću, ekstremnom sportu i zbog čega se još uvijek na našim festivalima izvedbenih umjetnosti ne može vidjeti izvedba skejtanja?
Sve je krenulo kao i kod mnogih dok smo u svom odrastanju skejtali radi zabave, a da nismo dublje zadirali u sve mogućnosti koje nam ono može pružiti. U onom konstantnom traženju vlastitog “ja” u godinama koje modeliraju cjeloživotne svjetonazore, skateboarding je mnogima tek usputna stanica, kratkotrajna zaluđenost, a mene je, ono, baš “udario”. “Udario” je zapravo dobro upotrijebljena riječ s obzirom da su udarci – oni pravi, fizički – nešto što se pamti, a i s obzirom da su udarci/padovi/ozljede nešto tako normalno u skateboardingu, nešto zbog čega ga, između ostalog, i svrstavaju u kategoriju ekstremnog sporta, mada na tu klasifikaciju ulažem veto. Kad “vrtim film”, shvaćam kako je ono što me oduvijek privlačilo skateboarding kulturi – a što me privlači i danas – mogućnost kreiranja vlastitog prostora i vlastitih pravila koja balansiraju između društvenih normi i stvaraju posebnu energiju zbog koje se za skateboarding s pravom može reći da je ono umijeće življenja. Skateboarding uvijek djeluje kao opozicija – tu je biranje svojih jednostavnih pravila, kreiranje svog svijeta kao mikrokozmosa stvarnosti, a tu je i osjećaj iskrenosti koji proizlazi iz slobode pokreta i kretanja na dasci. Sloboda kao perpetuum mobile okosnica je skateboarding filozofije, jer on u svojoj naravi i jest “slobodan”, lišen pravila, pa je i svojevrsna umjetnost koja otvara bezgranične mogućnosti kreacije vlastitog urbanog prostora, interakciju s arhitekturom, iskorak u novu dimenziju života kao svojevrsnu projekciju nevine mašte. Za mene skejtati znači “čvrsto stajati na zemlji”, koliko god parodoksalno to zvučalo. A vratit ću se i na rečenicu s početka i na onu zabavu koju sam spomenuo. Da, skejtaš iz gušta, skejtaš jer to voliš, a to je onaj push koji te motivira cijeli život.
SPOJ SKATEBOARDINGA S DRAMSKIM OBLICIMA
Radi li netko na našoj sceni skejtanja i izvedbu skateboardinga, svojevrsnu koreografiju, dramaturgiju skate izvedbe?
Skateboarding scena u Hrvatskoj je, nažalost, vrlo mala. Skateboarding evente na godišnjoj razini možeš nabrojati na prste jedne ruke: od onih klasičnih natjecateljskog tipa, kao što su skate kontesti, do onih koji se povezuju s određenom vrstom umjetnosti, pa i onom izvedbenom, dramaturškog karaktera. Gotovo se svi osobno poznajemo i svi smo prijatelji, što, naravno, doživljavam i kao prednost. Spomenuo bih ovdje skejtera Sergeja Vutuca, doduše sa stranom adresom prebivališta, koji na jedinstven način spaja skateboarding s dramskim oblicima i širi skateboarding komunikaciju svojevrsnim performansima, čime čini odmak od konvencionalnog konzumiranja skateboardinga.
Sergej predstavlja jedinstven primjer činjenice – ne samo na našim prostorima, već i u svijetu – da se skateboarding itekako može interpretirati kao oblik izvedbene umjetnosti. Dokazuje to svojim brojnim performansima kojima skate umjetnosti daje novu dimenziju, shvaćajući je i kao nesputan prostor dramaturške izvedbe na sceni. Inače, skateboarding kultura najveći prostor kreativnog izražavanja pronalazi u video- i foto-umjetnosti. Izuzetno je jaka video-produkcija koja ne promovira isključivo skejtere, njihove sposobnosti, dosege i svladavanje određenog skate trika, već otvara prostor autoru da se stvaralački izrazi umijećem svojstvenom filmskom redatelju ili fotografu. Montaža, glazba i umjetničke intervencije na filmu ono su što skate-videa čini umjetničkim djelima, a izvedba svakog skejtera uvelike zavisi o individualnom stilu i može se već sama po sebi smatrati “koreografijom”. Komunikacija je to s prostorom i prirodom, ali je i presjek čovjekova karaktera, projekcija njegova načina razmišljanja. Stoga smatram da skateboarding ima priliku rasti i razvijati se u koreografskom ili dramaturškom smislu.
STREET, VERT, FREESLYLE I DOWNHILL DISCIPLINE
Koji su stilovi skejtanja te zbog čega se kod nas, pored toga što je skejtanje uvršteno u ekstremni sport, još uvijek ne prepoznaje kao umjetnička izvedba?
Generalno se skateboarding kao forma ili sport dijeli na nekoliko različitih stilova, među kojima su najpoznatiji street, vert, freeslyle i downhill discipline. Stilovi skateboardinga, kao što sama riječ govori, jesu određeni načini kretanja koje skejteri provode ili jednostavno načini na koji skejtaju. Danas u najvećoj mjeri prevladava street skateboarding, odnosno ulično skejtanje u kojem se infrastruktura grada (stepenice, rukohvati, klupice,...) pretvaraju u skejt spotove i postaju railovi, bankovi, curbovi, quoteri i sl. Neograničena sloboda kretanja otvara jednako neograničene prostore kreacije, pa se skateboarding, zaista, može doživljavati kao umjetnost pokreta, kao izvedbena umjetnost, bez obzira na to što je uvršten u ekstremne sportove ili na to što se formalno ne prepoznaje kao umjetnička izvedba. Indoor skejtanje, dakle ono u zatvorenim prostorima na skate spravama, možda ograničava umjetničku dimenziju o kojoj pričamo i više je usmjereno prema sportsko-rekreativnom načinu. Sve, naravno, ovisi od osobe do osobe i kako koji pojedinac pristupa skateboardingu. Netko ga doživljava isključivo kao sport, a drugi kao filozofiju, kao nesputanu slobodu. Ovi potonji, kao što je, između ostalih, i Sergej Vutuc kojeg sam prije spomenuo, razvijaju skatebording kao izvedbenu umjetnost, pa vjerujem da će kao takav sve više biti prepoznat.
Koliko koristiš dasku i kao prijevozno sredstvo i koliko je to uopće moguće na našim ulicama?
Skateboarding je zapravo odlično prijevozno sredstvo i mnogo ga ljudi koristi upravo zbog toga. Svaki grad s asfaltiranim ulicama adekvatan je za vožnju skateboardom, dakle gotovo svaki grad ili mjesto. Međutim, hoće li netko dublje “zagristi” u skateboarding, uvelike ovisi o arhitektonsko-urbano-prometnim rješenjima koji skejterima predstavljaju izazove. Ovisi to i o različitim materijalima koji se koriste pri gradnji ulica, trgova, parkova i sl. Gradovi s mramornim podovima sigurno broje više skejtera od prosjeka, kao što je recimo naš Split, uvijek popularna Barcelona ili pak francuski Bordeaux čija je 1,2 km duga ulica Sainte-Catherine sva načinjena od mramora. Naše ulice su iznimno pogodne za vožnju skateom. Na primjer, moj je grad, Pula, izgrađen na sedam brda i pruža dobre mogućnosti za skejtanje.
SKATEBOARD KLUB AUGUST ŠENOA
Član si Skateboard kluba August Šenoa; što sve skejterima/icama omogućuje okupljanje u okviru takvog kluba?
Skateboard klub August Šenoa sportski je klub osnovan 2009. godine u Fažani koji ne okuplja isključivo skejtere, već i zaljubljenike u skateboarding kulturu. Broji preko 60 članova iz raznih hrvatskih gradova, ali i šire. Svatko može postati članom uz simboličnu članarinu od 10 kn i time doprinijeti razvoju skate kulture. Skateboard klub posjeduje skatepark u Fažani te indoor mini rampu i nudi članovima, kao i svima koji žele iskusiti skateboarding, da se okušaju na kvalitetan način. Klub, također, tijekom godine tradicionalno organizira prvomajski Skate kontest Fažana, Vladimir skate film festival, jedinstven na području cijele Europe, te nekoliko manjih evenata poput skate sessiona.
Gdje se sve održavaju skate natjecanja i skate festivali kod nas?
Skate aktivnosti održavaju se diljem Hrvatske. Najčešće su to skate kontesti natjecateljskog tipa te skate partiji i film festivali. Možemo spomenuti skate natjecanje u Osijeku – Panonian Challenge, zatim u Splitu, u organizaciji Skateboard kluba Urban element, te skate sessione u Zagrebu. Skate sessioni se redovito održavaju diljem Hrvatske (Pula, Rijeka, Šibenik, Čakovec, Vukovar...). Činjenica je i da je gotovo svaki grad u Hrvatskoj imao barem jedno skate natjecanje u proteklih deset godina. A tu su i naše aktivnosti koje sam već spomenuo. Skate kontest Fažana organiziramo već osam godina, dok će se Vladimir skate film festival ove godine održati peti put zaredom.
UNDERGROUND SPORT
Zbog čega je neko vrijeme, početkom osamdesetih, skejt bio underground sport da bi te iste dekade postao nevjerojatno popularan?
Mislim da danas skateboarding po mnogo čemu biva iskorištavan i propagiran u krivom smjeru. Istina, 80-ih te ranijih 70-ih godina priča oko skateboardinga je bila potpuno drugačija. Skateboarding kao opozicija, kao čudna navika pojedinaca, neshvaćenost i nerazumijevanje te socijalni outcast prerastao je u jedan od najbrže rastućih sportova, a i postao je jedan od najbrojnijih. Na popularnost ne možeš previše utjecati. Danas kad je skateboarding veliki svjetski biznis, unutar same scene stvaraju se druge manje mreže pojedinaca koji stvaraju undergound skate kompanije i timove koji nisu direktno vezani za vodeću, mainstream skate industriju. Izgleda da korporativno upravljanje vodi i 90 posto svjetskog skate tržišta koje, nažalost, diktira skate kulturu putem velikih svjetskih natjecanja, uz ogromnu podršku proizvođača energetskih pića i krivih medijskih partnera, a na taj ga način sve više gura u komercijalnost koja nikome ne donosi ništa dobra. No sreća je da je već izgrađeno značajno područje skateboarding kulture koje “igra” prema drugim pravilima i neovisno o skate industriji provodi svoju filozofiju. Možda je zanimljiva činjenica da će 2020. godine skateboarding službeno postati i olimpijski sport. Dio skatera se s tim slaže, a ima i onih koji misle da je to totalna glupost – a legitimno je i jedno i drugo mišljenje. Činjenica je da je skateboarding još mlada grana sporta i da je još sigurno ostalo dovoljno prostora za istraživanje i napredovanje u svim segmentima.
Kakva je domaća filmska produkcija koja tematizira skate kontra/kulturu?
Domaća filmska produkcija nije velikih razmjera i full length skate filmovi su, nažalost, rijetki. Danas se sve vrti na Instagramu i na kratkim web-clipovima. Sve je drugačije nego na primjer ranih 2000-ih. Nekada je skate-video izlazio ne više od nekoliko puta na godinu, a danas u samo jednom danu web-clipovi nadmašuju godišnju produkciju full length filmova. Skejteri danas u izvedbenom smislu napreduju puno brže i puno lakše. Klinci su super-dobri u izvedbenom dijelu skateboardinga. Trikove upijaju kao spužve i brže ih bolje prezentiraju na ekranima mobitela. Industrija stvara trendove, stvara scenu unutar scene, koja strahovitom brzinom raste, no za pravi skate film još uvijek treba dosta vremena, a strpljenje je i formula za uspješan video-uradak.
Uskoro izlazi tvoj film Solsticij koji je određen kao prvi naš skate-video. Koji je koncept filma? U najavnom videu/teaseru zabilježio si zanimljivu poetsku poveznicu između valova i skate kulture na asfaltu. Što je poetično u tom ekstremnom sportu i tko su sudionici/ice videa?
Film Solsticij planiram izdati na DVD-u. Pokušat ću izbjeći online objavu cijelog filma. Svoj rad shvaćam vrlo osobno i svaku snimku koju sam snimio smatram dijelom svoje osobnosti. Kako je video bio u izradi više od četiri godine, stvari nikada nisu bile namijenjene da budu unaprijed isplanirane. Video je kontinuirano rastao zajedno s mojim prijateljima, starim i novim skejterima koje sam upoznao kod nas i na putovanjma izvan zemlje, pa i imao sreću snimati s njima. Solsticij će ponuditi gledateljima više od 70 skejtera iz cijele Europe i prvi put će u skate filmu spojiti hrvatske skejtere s ostatkom europske skate scene. Mislim da je to smislena poruka koju Solsticij šalje, a odatle i poetika valova – neprestano strujanje, voda koja povezuje i istovremeno poziva na nove ideje koje mogu proširiti okvire djelovanja skate scene koja u Hrvatskoj užasno nedostaje.
VLADIMIR SKATE FILM FESTIVAL
I završno, ukratko nam predstavi Vladimir skate film festival kao nezavisni skateboarding video festival osnovan u Fažani 2011. godine. Zašto je odabrana upravo Fažana kao mjesto održavanja i kako je prošlo ovogodišnje okupljanje?
Svi mi koji smo okupljeni oko ovog projekta smo iz Fažane. Tu su Oleg Morović, Tibor Marko Jakulić, Marina Jakulić, Elvis Butković – zvan Butko, Marta Baradić i ja, a kao rođeni Fažanci jako volimo svoje mjesto, a među nama je i jedan Zagrepčanin – Marko Zubak koji također voli Fažanu i veliki nam je prijatelj. Uostalom, sve naše ideje nastale su u Fažani i iskreno nikada se nije niti razmišljalo o nekom drugom mjestu. Fažana je stoga prirodno nametnuta destinacija, a mi mislimo i da je savršena. Vladimir skate film festival ideja je koja je došla vrlo spontano. Nitko se od nas u početku nije nadao da će se tako brzo razviti, ali raduje nas i vrlo smo ponosni na takav uspjeh. Htjeli smo jednostavno imati jednu filmsku večer, onako više za nas, za ekipu u skateparku i dobro se zabaviti. Međutim, Vladimir je ubrzo prerastao u jedan od važnijih skate film festivala u cijeloj regiji te je prepoznat kao jedinstveni festival takvog tipa u Europi. Prošle godine na festivalu su gostovali brojni gosti iz Francuske, Velike Britanije, Švicarske i Slovenije, poput Olija Burgeina, Jacoba Harrisa i drugi. Ove godine ugostili smo filmere i fotografe iz Mađarske, Francuske, Slovenije, Australije, USA-a i Velike Britanije, među kojima su Henry Kingsford, Richard Hart, Yoan Taillendier, Benjamin Deberdt, Josh Roberts, Philippe Petit, Maen Hammad i drugi