#440 na kioscima

11.12.2014.

Željko Božić  

Ništa za dodati


Skalp

Na 

periferiji

uma

obitavaju

bezimena božanstva

koja

ponekad

skalpiramo 

konceptima -

jednobojna

tekstura koju

možemo

zahvatiti

ili pak

samo

vječna filozofija

onih

koji nestaju. 

Kritika čistog čovjeka 

Zaključavaju 

se

zaključcima

kao

da su

simboli

neke oskudnosti;

zgrčena šaka

koja

dohvaća

tek samu sebe

ili

možda negacija

vlastite svrhe;

svjetionik

koji plamti tamom

u ionako

mrkloj noći. 

Stupovi

Ništa

postoji

samo onda

kada

ne postoji

ništa

ili

drugim riječima

samosvijest

je

zaborav bitka

a

ljudi

stupovi ništavila;

moćni, čvrsti, 

nesalomljivi stupovi

jer

iznad njih

nema 

ničeg

što ih može

smrviti

i

pod njima 

ničeg

u što se mogu

urušiti:

ništa 

za dodati.

U prilog šutnje

U

predmetima

koji

se prenose

iz

ruke

u

ruku

ne postoji

ništa

bitno

ili pak

nešto

nebitno

jer

građevni

blokovi svijeta

šuplji su

iznutra

i

izvana

a

što se

ne može

izreći

teži

više od

izrečenog

samim tim

što

uopće

teži.

Okvir 

Ja

sam

beskonačna smrt 

rekoše

bezimeni

utemeljitelji

čije smo

jezike

s korijenom

istrgli

iz nepokretnih

usta

dok su

još isparavala 

toplinu života

kako bismo

ih posadili

u šupljinu

nazvanu um - 

taj

okvir

koji

kao

jedino 

pokućstvo svijeta

dijeli

prazninu od ničega.

preuzmi
pdf