21.10.2004.

Željko Đurđević  

Njegov papagaj prevodi vjetrove i sjenke na trideset jezika

Istočni prozor

Fenjer se ugasio

čim je ušao pogrbljeni mladić

sa šalom Isidore Duncan oko vrata

smjestio se za sto

pored iscrpljenih stranaca

pripaljujući ručno izrađenu kristalnu lulu

naslonio je obraz na blatnjavi prozor

već decenijama

bezuspješno pokušavajući da se sjeti

kada je u čekaonici pakla

napisao pjesmu o sebi

potpisujući se naopačke

Sizif je rođen sa kamenom

Dušku Trniniću

Uzalud napor

nepremostiv je nagib ka zvijezdama

breme oštro, nepoželjno

krajnji cilj - igra s vlastitom slabošću?

nebeska poruka na leđima težaka

dvije istine nedovoljno slabe

da se odvoje jedna od druge

pogubno drske da se otkotrljaju

i nose početak kraju

samo gubitnici rađaju se ponovo

ne gledajući unazad

Monotonija iz ptičje perspektive

Isprati kreč s lica mirisnim uljem

zategnuti kožu prvim dodirom zlatne britve

poredati kravate na jastuku po boji i besmislu

privući se bodljikavoj žici u ogledalu

skinuti s nje glinenog goluba

dvije do tri kapi kipućeg jutra

sipati mu u slomljeni kljun

iščupati sve perje i staviti ga u vazu

umotati ga u list duvana

i nakon deset minuta istresti u papirnu pepeljaru

prije udarca sunčanog gonga

izmjeriti temperaturu u hodniku

iscijediti pomorandžu lijevom rukom

i pustiti je da se iskapa u sljedeću pjesmu

Rječnik iluzije

Njegov duh nas plaši

kricima nedovršenih pjesama

uljez u mermernoj galeriji

isijeca platna na četvrtine

po devet boja ima dio

boja-slovo (riznica tonaliteta)

tri četvrtine daruje sjeni

jednom se predstavlja u lažnom svjetlu

(obično je končani u uvojak)

zaroniš li ispod slike

biser tamom opčinjen

progledat ćeš bojom-slovom

Bog

Mehanički bog je zaspao

uspavljujući mehanizam mu je usađen u uši

još onda na krstu

i samo bol u želucu može ga probuditi

tada pustom obalom hoda kao po jajima

crtajući po šupljim tišinama

simbole obrednih plesova

mirno sjeda za prazne školjke i razbijene barke

milujući se s meduzama rakovima oktopodima

i samo bol u očima može ga natjerati da jede

pretvara se misli odgoneta

isušit će tom prilikom more

zarđale kašike noževe udice

umočit će u plavetnilo svojih ušiju

probušene brašnjavim minđušama-ribama

Konstrukcija evropske misli

Mastiljavi špijun

zametak usmene maćehe

razotkrit će bogatstvo sirotišta „Evropa“

ponesi kofer s duplim dnom, mistriju, eksere

fluorescentna sočiva, bijelu maramicu

plućna krila nagrižena smogom i duvanom

dobro razgazi čizme pa sjedi

na prvi kameni trg bez zastava

isprosi malo hljeba, soli, bibera

oslušni

u vodenoj vagi raspojasani ciganin luta

njegov papagaj prevodi vjetrove i sjenke

na trideset jezika

Njoj

Besmrtna ptica

voli kada joj vežeš krila

ako si jedan od četiri njena muškarca

i znaš nositi mač iskovan pjevom

među bajkama hodaš uspravno i polako

da je ne probudiš

krunu od polena i mjesečevo zvono daruješ

na rastanku voli čuti:

smrt je nemoćna pred umjetnošću

 jer rađa inspiraciju

iako potpuno slijepa

otkada te sanjala

na svim stranama odjednom

ne možeš joj slagati

da nisi jedno od njena četiri oka

Most

Ponovo gledam

glava u glavu uranja

ramena u ramena

ruke u ruke

dva su srca sunčana platforma

na ušću priča u pjesme

mermerna suza sveznalica

limun dozrio u košnici vjetrova

struk zaranja u struk

a noge na suprotnim obalama

Muzika praznine zvuči kao vječnost

Slušajući kako rastu nokti i kosa

na romboidnom stolu dijelim karte

u svakom uglu gubitnik bez imena

kraj nas

zaprljane sijalice jutra odvrće

kašu pšeničnih kuglica miješa

palicom

suludi dirigent

(ohladila se jesen)

možeš li nestati i ponovo se otkupiti

uhranjeni do ivice gladi za tobom

koljenima pridržavamo prošlost

Željko Đurđević rođen je 29. kolovoza 1976. godine u Banjaluci, gdje živi i studira. Nekoliko godina bavio se novinarstvom. Objavio je knjige poezije Korak bliže (1998.), Samice ponoći (2002.). Pjesme su mu objavljivane u brojnim domaćim i stranim književnim listovima i časopisima, prevođene na engleski i poljski jezik.