#440 na kioscima

7.2.2013.

Dario Poljak  

Opravdani izostanci

Čuvene arije, Habaneru i Seguidillu iz prvog čina Bizetove Carmen, Garanča je izvela besprijekorno, s dozom senzualnosti i zavodljivosti kakvu se od Carmen i očekuje


Tri je godine trebalo čekati da proslavljena latvijska mezzosopranistica Elīna Garanča posjeti Zagreb i održi svoj prvi koncert u Hrvatskoj. Dvorana Lisinski s jednakim je oduševljenjem najavljivala već i prvi koncert, koji je bio otkazan zbog trudnoće, dok je drugi otkazan zbog bolesti. Srećom, treći je najavljeni koncert održan, a uprava Dvorane odlučila se našaliti “pečatom” na plakatu na kojem je pisalo Treća sreća! Sreća je doista i bila prisutna prilikom slušanja Elīne Garače u Lisinskom. Gužva na koncertu i pomama za programskim knjižicama pokazali su da je cijela Hrvatska željno iščekivala dugo najavljivani koncert.

Inferioran tenor Prije početka koncerta Dvorana Lisinski se ispričala publici zbog otkazivanja nekoliko kompozicija čije note nisu mogle doći na vrijeme do orkestra zbog vremenskih neprilika u Europi. Riječ je uglavnom o skladbama s prizuvkom španjolskog melosa, kakve je Elīna Garanča izvela na svojem posljednjem albumu Habanera. Koncert je otvoren uvertirom operi Ruslan i Ljudmila Mihaila Ivanoviča Glinke, koju je Simfonijski orkestar HRT-a izveo pod ravnanjem Karela Marka Chicona, Garančinog supruga (koji je dijelom “kriv” za otkazivanje prvog koncerta). Uvertira je odsvirana doduše s manje žara nego što bi se očekivalo od orkestra na takvom koncertu.

A onda je izašla Ona – Elīna Garanča – i pokazala da se koncert isplatilo čekati. Već u prvoj ariji koju je izvela, ariji Ivane Orleanske Sad kucnuo je čas iz 1. čina opere Djevica orleanska Petra Iljiča Čajkovskog, pokazala je svu moć svog mezzosopranskog glasa. Njena muzikalnost dolazila je do izražaja u svakom taktu, naročito u pianissimo dinamici, koja je izvedena s punom pažnjom i kontrolom. Tako je već prva arija, s razlogom, izazvala ovacije publike.

S Elīnom Garančom nastupio je i južnokorejski tenor Ho-yoon Chung, a prva arija koju je izveo bila je Federicova tužaljka É la solita storia del pastore iz 2. čina opere Arležanka Francesa Cilèe. Tenor se u odnosu na mezzosopranisticu pokazao poprilično inferiornim, tehnički nedorečenim, jer je za njom znatno zaostajao u kvaliteti nastupa. Takvim je nažalost ostao do samog kraja koncerta.

Arija Dalile Mon coeur s’ouvre à ta voix iz 2. čina opere Samson i Dalila Camillea Saint-Saënsa ponovno je Garanču izvela na pozornicu i ponovno, sasvim očekivano, izmamila veliki aplauz. Potom je orkestar HRT-a izveo ples Bacchanale iz iz iste opere, jedini instrumentalni ulomak u kojem je orkestar svirao angažirano i sa žarom.

Mezzosopranska Violetta Drugi dio koncerta zauzeli su ulomci iz Bizetove Carmen. Bilo je divno konačno čuti uživo (barem u ulomcima) Carmen Elīne Garanče. Istu ulogu Garanča je pjevala u Metropolitan Operi u New Yorku prije nekoliko sezona i time pokrenula lavinu kritika u kojima je nazivana najboljom Carmen u Metropolitanu u posljednjih tridesetak godina. Da je zbilja tako dobra Carmen, publika se u Lisinskom mogla uvjeriti i na svoje uši. Čuvene arije, Habaneru i Seguidillu iz prvog čina, izvela je besprijekorno, s dozom senzualnosti i zavodljivosti kakva se od Carmen i očekuje. Šteta je bila što je tenor poprilično zaostajao, pa njegova arija o cvijetu, La fleur que tu m’avais jetée, nije uspjela koliko Garančine arije.

Dugotrajni pljesak na kraju koncerta izmamio je tri dodatka. Prvi je bila romanca Laj hijas del Zebedeo Ruperta Chapija, u kojoj je Garančin nastup zadivio njenom uživljenošću i angažmanom. Uslijedila je canzona Non ti scordar di me, a nakon toga poznata napitnica iz Traviate, u kojoj je bilo pomalo neobično slušati mezzosopransku Violettu.

Nažalost, na koncertu nije sve bilo blještavo. Orkestar HRT-a znatno je zakazao u nekim arijama, naročito u drugom dijelu, u kojem je povremeno nastajala diskrepancija u tempu s pjevačicom; ni tenor ni orkestar nisu bili u potpunosti na razini zadatka. Unatoč nedostacima, koncert se može smatrati uspjelim, jer je Elīna Garanča sve to opravdala, kao i svoje dosadašnje izostanke.

preuzmi
pdf