#440 na kioscima

24.9.2013.

Martina Šabotić  

Orijentiranost ka neistraženom


Pozicija Hrvatske na listama prema ekonomskim indikatorima, kolokvijalno “listama ekonomske konkurentnosti“, vrlo je niska. Proizvodna (manufakturna) aktivnost jedan je od glavnih ekonomskih indikatora, a jedan od sekundarnih je trgovinska bilanca uvoza i izvoza. Hrvatska građevinska industrija je u jednom periodu bila vrlo značajna industrijska grana, ali i vrlo značajan izvozni proizvod.

Richard Florida, američki teoretičar urbaniteta, povezuje razvoj gradova s njihovim indeksom inovativnosti koji direktno utječe na industrijsku aktivnost, dok inovativnost povezuje sa sveučilištima u tim gradovima. Hrvatska sveučilišta, u ovom trenutku, na listama sveučilišnih indikatora kvalitete kotiraju slično hrvatskoj državi na listama ekonomskih indikatora. Broj inovacija nastalih izvan sveučilišta značajno premašuje broj inovacija nastalih na sveučilištu. Znanstveni članci visokog znanstvenog doprinosa nastaju uvijek na iste dvije do tri visokoškolske institucije. Sveučilišta koja je Florida uzimao u obzir drugačija su od današnjih hrvatskih po mnogim organizacijskim elementima. Pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, u vrijeme procvata eksperimentalne umjetnosti i arhitekture, u vrijeme u kojemu je Aleksandar Srnec proučavao luminokinetiku, a Andrija Mutnjaković i Vjenceslav Richter kinetičku arhitekturu, industrija u Hrvatskoj bila je u snažnom zamahu zahvaljujući financijskoj injekciji Sjedinjenih Država, nagradi za nesvrstanost. Takav procvat bio je kratkog vijeka, međutim je indikativan za lokalne potencijale.

Udruga Kinetika jedna je od nekoliko udruga koje neka grupa arhitekata pokreće s ciljem novog pristupa istraživanju usmjerenom ka poticanju razvoja i povećanju konkurentnosti.

Arhitektonska struka je prirodno mjesto za gniježđenje nove paradigme mišljenja, budući da je po svojoj strukturi interdisciplinarna, u njoj snažno konvergiraju znanosti i umjetnost, traži veliko inženjersko i tehnološko predznanje, projektno je orijentirana, u srži je futurološka, budući predmet njenog proučavanja postoji u budućnosti i, konačno, sva istraživanja, umjetnička i znanstvena, usmjerena su primjeni. U primjeni, pak, arhitektonska struka nalaže koordiniranje većeg broja drugih struka unutar okvira kojeg zadaje arhitektura objekta ili program prostornog razvoja pa, kao kod rijetko koje druge struke, već postoje vještine koordiniranja i prevođenja različitih jezika različitih struka pri realizaciji projekata. Nije stoga slučajno da je sustavska znanost (system science), koju je teoretski postavio Alyaksandr Malinovsky Bogdanov u djelu Tetralogija iz 1913. – 1922., svoju prvu primjenu, dok je kibernetika još bila u povojima, pronašla u urbanističkim uredima velikih američkih gradova koji su prvi prepoznali kompleksnost sustava kojima valja upravljati. Udruga Kinetika svoje djelovanje utemeljuje na sustavskom pristupu. Teorija sustava je interdisciplinarno proučavanje sustava kao takvog s ciljem ustanove principa koji mogu biti primijenjeni na sve tipove sustava, na svim razinama, u svim poljima istraživanja. Sustavsko mišljenje nova je znanstvena paradigma, suprotstavljena do njene pojave važećoj kartezijanskoj (Renéa Descartesa – sve primati kritički i kao istinu uzeti samo ono što se uočava jasno i razgovijetno, clare et distincte) paradigmi. Metafora koja najbolje objašnjava razliku ta dva načina mišljenja je ona da kartezijanski um ubije i razreže životinju da bi shvatio kako ona funkcionira. Sustavska paradigma smatra da se dijelovi mogu razumjeti bolje iz njihovih veza i interakcija nego iz promatranja svakog zasebno. Sustavska znanost pokazala se jedinim prihvatljivim temeljem za znanosti koje se bave okolišem, živim bićima (medicina), te ekonomskim znanostima. Iznjedrila je kibernetiku, informatičke sustave i uvela nas u digitalno doba. Sustavsko mišljenje snažno se opire kartezijanskoj taksonomiji znanosti, te podjeli na uska područja. Ona uvodi pojmove interdisciplinarnih, transdisciplinarnih, metadisciplinarnih i multidisciplinarnih istraživanja, koja se međusobno razlikuju po organizacijskim aspektima i, djelomično, teleologiji. Organizacijske su znanosti dio sustavske znanosti.

Arhitektura, kako je ranije napomenuto, budući da je interdisciplinarna, futurološka i organizacijska disciplina, značajno se osakaćuje definiranjem sebe kao tehničke znanosti prema kartezijanskom sustavu, unutar jako rigidnog sustava koji pripadanje jednom području vidi kao zabranu bavljenja lateralnim pitanjima. Jednako tako, sveučilišta se, ne odustajući od anakrone taksonomije znanosti, osakaćuju u svom inovacijskom potencijalu. Posljedično, kvaliteta inovacija i znanstvenih istraživanja postaje tako niska da se paralizira nacionalna ekonomska konkurentnost, odnosno, da jedini temelj industrijskog razvoja može biti jeftina radna snaga na standardnim poslovima, bez ikakvog zaštićenog znanja i proizvodnje inovativnih alata. Interdisciplinarna istraživanja su uglavnom najviše rangirana istraživanja. Takva istraživanja je nemoguće provesti bez kvalitetne organizacijske platforme. Nakon suočavanja s tim izazovom, grupa arhitekata koja je željela pokrenuti timsko istraživanje temeljeno na aktivnostima Novih tendencija tijekom 1960-ih i 1970-ih godina u Zagrebu, odlučila je djelovanje organizirati kroz udrugu Kinetika, koja surađuje s društvom Narodna Tehnika u čijem se sastavu nalazi i Savez Inovatora, s nadom da će javno-privatno partnerstvo, do sada nepoznat organizacijski oblik, hrvatska sveučilišta prepoznati kao polugu za povećanje njihove konkurentnosti. Moderni istraživački timovi, čak i kad im područje istraživanja nije interdisciplinarno, jesu interdisciplinarni. U timovima se nalaze, osim stručnjaka temeljne struke uvijek i oni ekonomske struke zbog analize financijske izvodljivosti. Sociolozi i psiholozi zbog analize potencijala disperzije, futurolozi (još jedna od sustavskih znanstvenih disciplina) zbog analize trendova i usmjeravanja istraživanja, te pravni stručnjaci zbog normativne analize za samo istraživanje – teorija prakse profesionalne aktivnosti – kao i normativnog okruženja tj. nomotetike – analize i tvorbe pratećih pravnih pravila.

U slučaju kinetike i osnovni tim je interdisciplinaran: za kinetičke objekte uz arhitekte ključni su inženjeri strojarstva različitih usmjerenja, od robotičara do stručnjaka za klimatiziranje prostora, informatičari, građevinari, tehnolozi materijala, u nekim slučajevima i stručnjaci prometnih znanosti, urbanisti (koji su također arhitekti), a s obzirom na visok potencijal inovacija i pravni stručnjaci za zaštitu autorstva.

Kod interdisciplinarnih timova organizacija i vođenje imaju važnu ulogu. Na prvom mjestu je temeljno postavljanje okvira i cilja istraživanja. Na sveučilištima o kojima je govorio Florida, istraživanja naručuje država za svoje potrebe ili istraživači za istraživanja koja kreiraju sami a koja financiraju potržištenjem ili preko grantova. U Hrvatskoj, istraživači sami kreiraju istraživanje i ono se financira bez daljnjih obaveza iz proračuna. Ta praksa isključuje istraživače koji nisu uposlenici institucija, čime se smanjuje potencijal istraživanja. Upravo članovi Novih tendencija nisu nikad djelovali kroz institucije nego samostalno, a njihov inovacijski doprinos nije bio nadmašen unutar institucija koje se bave arhitekturom. Zanimljivo je da su i Florida i Malcolm Gladwell uočili da, kad inovacije i ne nastanu na samom sveučilištu, neki od timova najinovativnijih tvrtki dio svog razvoja duguju mogućnosti korištenja infrastrukture sveučilišta. Ukoliko infrastruktura sveučilišta nije dostupna javnosti, dio potencijala se gubi. Dodatni aspekt interdisciplinarnosti je pionirska funkcija umjetnika koji, zbog svoje orijentiranosti ka neistraženom, često prvi dotiču nove tehnologije i nove medije. Arhitektonska struka je i tu vrlo zanimljivo pozicionirana, budući da tradicionalno sintetizira umjetnost i tehnologiju, a i integrira oblikovne umjetnosti u tijelo arhitekture. U interdisciplinarnosti je umjetnost često zanemarena budući da je, iako se i jezici tehničkih struka razlikuju do međusobne nerazumljivosti, jezik umjetnosti tehničkim znanostima posve nerazumljiv. Tu tradicionalna arhitektonska disciplina graditelja mostova, što valja shvatiti i u doslovnom i u prenesenom značenju, može biti od velike važnosti.

Istraživanja na sveučilištima koje je proučavao Florida imaju još jednu, već spomenutu ali vrijednu razrade, karakteristiku: ona su, silom financijskih uvjeta, vrlo često primijenjena. Već u dizajnu prvog drafta istraživanja važno je napomenuti kakav je očekivani utjecaj na proizvodnju ili bilo koju drugu aktivnost koja pomaže ojačati konkurentnost države koja financira istraživanje. Sredinom dvadesetog stoljeća, premda pokretni arhitektonski elementi postoje oduvijek, zbog tehnoloških ograničenja, izvedba kompleksnih kinetičkih struktura bila je teška i skupa. Danas su se okolnosti izmijenile, a razvojem algoritamskog dizajna i 3D printa, te novim materijalima razvidno je da će se i dalje mijenjati u korist kinetičkog pristupa. Način života se također mijenja, dinamika je posve drugačija od one u dvadesetome stoljeću. Jednako tako su se promijenili i uvjeti opskrbe energijom, vrste i organizacije infrastrukturne opskrbe i brojni drugi parametri. U budućnosti će kinetički i robotički elementi postati standardni elementi u klasičnim prostorima, a može se očekivati i pojava i širenje posve kinetičkih, transformabilnih i mobilnih dijelova građevina ili cijelih građevina. Ove godine se navršava 125 godina od pojave prvog automobila i četrdeset godina od prvog eksperimentalnog mobilnog telefona, a vrlo malo nas može zamisliti život bez ta dva relativno nova uređaja. Takav scenarij otvara nišu za hrvatsku industrijsku konkurentnost. Nišu koju su izdubili vizionari iz Novih tendencija i koja od onda, nažalost, nije širena. Istraživanja kinetičke arhitekture idu u smjeru okupljanja stručnjaka iz raznih područja i primijenjenih istraživanja pokretnih zgrada i pokretnih elemenata zgrada na raznim razinama operativnih i senzoričkih kapaciteta, od onih mehaničkih, preko robotičkih, do inteligentnih zgrada kinetičkog tipa. Zamisli iz laboratorija jednog bi se dana trebale moći pojaviti u svakodnevnici kako bi poboljšala njezinu kvalitetu.

preuzmi
pdf