#440 na kioscima

2.12.2013.

Suzana Marjanić  

Performativni nizovi putokaza

Razgovor povodom performansa nedavno izvedenih u sklopu programa Zagreb² projekta kvARTura – mreže zagrebačkih centara za kulturu, na Peščenicu, od 5. do 7. studenoga ove godine


Često svoje plesne performanse izvodite u javnim prostorima. Sjećam se Vašega plesnoga performansa Voda što ste ga izveli 2007. godine u unutrašnjosti napuštenoga trešnjevačkoga bazena u čijoj je praznoj utrobi Dubravko Lapaine svirao didgeridoo. Molim Vas, podsjetite nas na koje ste sve zaboravljene, napuštene, derutne prostore oživljavali svojim plesom?

V.Š.: Prvi performans u urbanom prostoru izvela sam 2005. godine također u napuštenom bazenu, no tada u parku kod Mihovljanske. Performans je bio dio land arta Valovi, kao dio projekta Zaboravljeni parkovi Park bez imena. U performansu smo animirali trake platna koje su predstavljale vodu. Zatim sam 2008. realizirala autorski projekt Oblik – prostor – kretanje u pothodniku na Ljubljanskoj aveniji (kod Dužica). Platno, veličine 5 m x 2,5 m, koje je bilo položeno na pod pothodnika, postalo je prostorom kretanja i prostorom likovne i plesne intervencije. Slikala sam zvukove i glazbu pomoću svojih stopala – na stopala bih nanijela boju i plešući oslikavala platno. Dubravko Lapaine je osmislio nekoliko glazbenih priča na didgeridoou koje su bile vezane za život podhodnika i svakodnevna događanja i prolaženja građana kroz pothodnik. Svaka od glazbenih priča je inspirirala moj ples, a kroz ples i pokret ritmovi i tonovi dobili su svoj oblik kroz boju i formu na platnu. Također 2007. na o0oze multimedijalnom festivalu na Korčuli izvela sam performans Za Geu i land art intervenciju Velika Mandala. Performans nije bio u urbanom prostoru, već u uvali Istrugi, na samoj plaži pored mora. Cijeli je koncept bio da se određene umjetničke akcije, performansi i instalacije dovedu u prostore koji imaju sasvim drugačiju namjenu i aktiviranje takvih prostora kroz širenje percepcije građanstva. Mandalu sam izradila od kamenčića na plaži i postala je sastavni dio plaže, i ostalih instalacija koje su se tamo nalazile – u samom moru i uvali. Nadalje, 2010. za vrijeme rezidencijalnoga umjetničkog programa u Cite Internationale des Arts u Parizu planirala sam izvesti plesne performanse na određenim dijelovima grada. No bile su potrebne razne dozvole za izvođenje i zahtjevne situacije u vezi posuđivanja tehničke opreme. Ipak sam izvela plesni performans Zvukovi grada, u koncertnoj dvorani Edmond Michelet u sklopu Citea, 17. kolovoza 2010. Zvukovi grada je projekt u kojem kroz ples i pokret istražujem kako zvukovi grada utječu na naše emocije i percepciju, doživljavanje svakodnevice. Za performans sam odabrala zvukove koji su dio svakog grada (buka prometa, koraci, razgovor na ulici, smijeh, dječje igralište, kiša) i zvukove koji su specifični za Pariz (zvona crkve Notre Dame, sirena vatrogasaca itd.). Zvukove je snimio i miksao Omar Traore.

Uspjeh performansa je otvorio nove mogućnosti i suradnju s francuskim umjetnicima. S glazbenikom Alexandreom Garciom pripremam performans Ritam Života, a ovog ljeta sam realizirala suradnju s pariškim umjetnicima Joannom Wong, fotografkinjom, i Jeremyjem Faivre, glazbenikom na međunarodnoj multimedijalnoj izložbi Paris – a resident perspective u Galeriji Greta u Zagrebu. S Jeremyjem Faivreom pripremam plesni performans 5 elemenata.

Plesni performans koji sam izvela na Peščenici Putokaz kretanja povezan je sa skulpturom Trodimenzionalni strip Nade Orel. Skulpture su postavljene osamdesetih na križanju Vukovarske i Ivanićgradske i na križanju Ivanićgradske i Zapoljske i bile su svojevrsni putokaz od tramvajske stanice do Galerije događanja. U performansu sam se plešući kretala od križanja Vukovarske i Ivanićgradske do Galerije događanja gdje se danas nalaze skulpture. Svojim plesom sam bila putokaz kao što su to nekada bile skulpture. Svoje pokrete i ples sam transformirala u znakove – putokaze kretanja. Tijelo je postalo znak, a performans akcija s kojom sam željela skrenuti pažnju na sasvim drugačiju percepciju i animirati prolaznike koji su postali publika. Jedan dio performansa je zamišljen i kao interakcija s prolaznicima. Poseban izazov je bio plesati na zebri ispred automobila. Naravno, bilo je zaleno za pješake.

PLES, PLESNI PERFORMANS

Koju odrednicu pridajete svojem plesu kada postavljate odrednicu plesni performans; dakle, koja je razlikovna odrednica plesnoga peformansa u odnosu na umjetnost plesa?

V.Š.: U umjetnosti plesa i performansa glavni medij je tijelo. U oba načina izražavanja odvija se složeni proces komunikacije između umjetnika, samog procesa izvedbe i publike. Svaki od pojedinih umjetničkih pravaca ima svoj razvijeni i autonomni jezik i načine izražavanja. U plesnoj umjetnosti pokret i ples su točno određeni, plesna predstava se ponavlja s istom koreografijom, a plesne predstave vezane su za kazališta ili zatvorene prostore. S utjecajem performansa i raznih načina izraza, i suvremeni ples sve više izlazi izvan okvira zatvorenog prostora i započinje svoju izvedbu na raznim urbanim prostorima ili u prirodi. Performans se koristi raznim načinima izraza i zbog toga stavljam odrednicu plesni performans. Kada pripremam plesni performans, uvijek imam određenu namjeru, zbog čega izvodim performans i što želim njime izraziti. Jedan dio plesa i pokreta je definiran, koreografiju osmišljavam kroz eksperimentiranje, no uvijek ostavljam prostor za improvizaciju. U performansu ostavljam prostora inspiraciji i prepoznavanju određenih impulsa dok izvodim performans. U performansu imam slobodu svaki puta izraziti ono što doživljavam u trenutku, i izvedbu performansa povezati kroz interakciju s publikom.

Zanimljivo je da je dva performansa  – Pozdrav (križanje nove Branimirove s Harambašićevom i ul. Svetice) i Mali princ u Zagrebu (Park Malog princa, Vidrićeva ul. – Borongaj) u sklopu programa Zagreb² projekta kvARTura – mreže zagrebačkih centara za kulturu izvela Dramska skupina KCP-a Teatar Gaudeamus. Na koji način mladi polaznici glumačke radionice pristupaju performansu?

A.P.: Cilj svih performansa bio je skrenuti pažnju prolaznika na kulturno bogatstvo gradske četvrti Peščenica. Sukladno tome mladi glumci pristupili su performansima upravo iz te perspektive, imajući na umu tematike kojima se skulpture bave. Pozdrav Milene Lah interpretirali su gestikulacijama raznih pozdrava te prolaznicima i prolazećim vozačima skretali pažnju na skulpturu, dok su u Parku Malog princa u Vidrićevoj ulici izveli dramski performans kojim su prezentirali Malog princa prizorima iz priče koji najbolje ističu njegovu posebnost. Istom misli vodila se i autorica skulpture Nada Orel kada je izrađivala skulpturu i smišljala koncept cijelog parka.

SPAŠAVANJE SKULPTURA NA PEŠČENICI

U okviru navedenoga projekta izveli ste performans Putokaz kretanja (od križanja Vukovarske i Ivanićgradske ulice, Ivanićgradskom do Galerije događanja, Ivanićgradska 41a). U kakvom je stanju navedena skulptura te postoji li mogućnost njezine obnove? Odnosno, u kakvom su stanju sve tri skulpture: skulptura Ruka prijateljstva Milene Lah te Trodimenzionalni strip i Mali princ u Zagrebu Nade Orel koje su postavljene tijekom 80-ih na Peščenici.

A.P.: Sve tri skulpture kojima smo posvetili performanse donedavno su bile “zaboravljene”. No prije godinu ili čak dvije krenula je inicijativa za njihovom obnovom. Mjesna samouprava pokazala je interes te je komunalni redar obišao sve lokacije i prijavio oštećenja. Obnovljene su Ruka prijateljstvaPozdrav Milene Lah. Mali princ obnovljen je djelomično. Kako se radi o skulpturalnoj kompoziciji cijelog parka, obnovljena je samo brončana skulptura, a kameni puteljci i cvjetne gredice u obliku zvijezda nisu obnovljene. Trodimenzionalni strip Nade Orel nekoć je bio postavljen na križanju Vukovarske i Ivanićgradske i na križanju Ivanićgradske i Zapoljske. Skulpture su bile svojevrsni putokaz od tramvajske stanice do Galerije događanja. Prva skulptura uklonjena je s Vukovarske te je na njenom mjestu podignuto spomen obilježje braniteljima Domovinskog rata, a druga skulptura na križanju sa Zapoljskom do lani je stajala na prvobitnoj lokaciji, no zbog učestalih devastacija nedugo je premještena u atrij KCP-a ispred Galerije događanja gdje joj se ljetos pridružila i druga polovica s križanja Vukovarska – Ivanićgradska. Osim ovih, obnovljena je i Balerina Svana Riedela te reljef Mladenci Ivana Lesjaka.

Navedene ste performanse koji su usmjerili pažnju prolaznika na javne skulpture koje se nalaze u ovom kvartu osmislili u sklopu programa Zagreb² projekta kvARTura – mreže zagrebačkih centara za kulturu. O kakvom je točno projektu riječ?

A.P.: kvARTura je mreža zagrebačkog centra za kulturu. Kroz mrežu centri provode zajedničke projekte i programe. Jedan od njih je i Zagreb² (Zagreb na kvadrat), a osnovna je tema programa Zagreb jučerdanassutra. Na Peščenici tu smo temu usmjerili na kulturu kvarta Peščenice, a organizator programa Zagreb² na Peščenici je Kulturni centar Peščenica.

preuzmi
pdf