#440 na kioscima

17.2.2016.

Marija Dragnić  

Prokleta slova


Poezija odbrane

 

Hodam brzo, lako

Rep mi se ljulja u ritmu kukova

Zbog maskare od juče 

Pogled mi djeluje sanjivo

Ne umijem da se šminkam

Ali ovaj karmin mi dobro stoji

Svi se okreću 

Jer sam ženstvena

Pucam od radosti

Bola

Ah, da, prkos je riječ-

Shvatam pa

Pokazujem srednji prst

Nekom debilnom bilbordu

Ali krišom

Jer sam ženstvena

Prolazim pored gomile 

Policajaca

Pokazujem im srednji prst

Krišom 

Ne jer se bojim, već

Jer sam ženstvena

I izazivam ih na poglede

Koje prezirem

Koje, ipak, tražim 

Jer sam ženstvena

Kojih se gadim

Jer sam suptilna

Ja sam njiva

Jer sam ženstvena

Na meni se prima

Sjeme pogleda

Sjeme smjeha

Sjeme suza

Sjeme sjemena

Jer sam ženstvena 

Jer sam ženska

Čak i ova poezija

Neko je zrno što je uspjelo

Na njivi moje otvorenosti

Natopljene, sveopšte

Poezija odbrane

Nećkanja

Poezija primanja

Poezija čekanja

Ženstveno

Palacam jezikom 

Kopam njim kao plugom

Po sopstvenoj vlažnoj njivi

I užitak je nevjerovatan

Iako ne znam šta radim

Čežnja, je li uopšte moja

Pipamo se čežnjama

Na mojoj njivi 

Valjamo se goli

Na mojoj njivi

Jer oni vjeruju da moja zemlja miriše

Jer ja sam ženstvena

Sve to sjeme koje mi je sad u ustima

može se progutati

Zaliti vinom

Zatim pokakiti 

(Ova poezija ne psuje)

Negdje usput prosuće se novo

Taći se u praznim jamicama

Opet

U šupljinama riječi

Opet

U mojim šupljinama

Opet

Eto, zato oni pišu

Jer sam ja užasno

Ženstvena

I uvijek mogu opet

Ja sam 

Blato njihove poezije

Meso koje suzdržano čeka

Uvijek čeka duže

E, zato ja pišem

Samo malo drugačije

Znaš

Ženstveno

Slično kao što dižem srednji prst

Gotovo

Krišom .!.

 

Gorko senzualno

 

Samoća počinje 

Našom paralelom

I umnožava se do beskraja

U kom se diramo

Kako smo pokušali JEZIKOM

I jezikom-

Pomislila je.

A onda se sjetila da, ipak, nije ništa

Pokušala .

I pomirljivo je spustila tanke prste u gaćice.

 

Mi nikada nećemo (p)ostati

 

Mi nikada nećemo postati bivši ljubavnici.

Ja ne želim da znam šta je odlučnost

Ti žeđaš ideale.

Mi ne ubijamo.

Mi ginemo.

I kažemo-

 Hvala!

Tu prestaje razmjena polova

Dva ushićena hermafrodita.

Tu, gdje je počeo rat-

Tješim se.

 

Hobotnica

 

Jezik palaca

Siječem ga 

Oštrim skalpelom tišine

Precizan je rez 

I savršeno besmislen

Raste sa svih strana

Zove ispod kapaka

Viri iz ušiju

Nemam više nokte

Sve to je jezik

Pipci vječnog htjenja

Vječito bez plijena

Probija koljena

Pruža se niz stopala

Čeka da samo pokušam da vodim ljubav

Utroba se grči

On igra

Zove-

Roni!

Mastilo ispuštam 

Da se spasim

Nek palaca u tami

Bezzubnik predator

 

 

Skini se!

 

On kaže- 

Skini se i piši!

On se skine

 I ja se skinem

 I pišem

Gleda me 

Ne može da podnese tipkanje 

Pipkanje 

Sa daljinom u meni 

Do koje nikad ne probija 

Ustaje

Go i nimalo krut 

Ali jezivo odlučan 

Uzima i mene i 

Zagrijanu mašinu koja je postala 

Moja pohota 

Moja nježnost

Moje meso 

Misao

Smisao

Samo jednim hitrim pokretom 

Izbacuje nas kroz prozor bez zavjesa 

I opet sam na tlu 

Razlupana 

Gola

Oko mene 

Krv 

Blato 

Slova 

Prokleta slova.

 

Lavica lovi

 

I vrebam

I kružim 

I prilazim

I rastežem

I tu sam 

I skačem 

I dotaknem

I pobjegne

I opet

Vrebam

I kružim

I bliža sam

I razvlačim

I skačem

I ne hvatam

I opet 

Vrebam 

I kružim

I kružim

I kružim

Samo da ne prestane

Jer ako Mu donesem iskasapljen plijen

Metafora postaje prosta

Pjesma ljubavna

A nisam zamislila da On bude baš

Lav

 

 

Savršeno zadovoljstvo?

 

Zavaljena sam

Izmrcvarena

Duša mi izviruje iz podočnjaka

Ruke umorene

Od ispruženosti

Noge malaksale od 

Međusobnog utrkivanja

Utroba izmorena od autoironisanja

I metautroba spremna za san

Pored mene

Čovjek

Od snažnih mišića, kostiju

Brze, moćne krvi

Ne stiže da me želi

Moja ravnodušnost ga prestiže

I ogromna nježnost

Koju dijeli sa svijetom

Danas sam se strasno bacila na bjelinu

Valjala se uzbuđeno preko tvrdih stranica

Danas sam dotakla sve

Nečim posle noktiju

I sad samo gledam

Iz jalove blizine

Jedan cijeli život

Što pored mene

Potpuno sam

Tone u san

 

Marija Dragnić rođena je u Nikšiću 1990. Engleski jezik i književnost studirala u Podgorici i Vesterosu, diplomirala na Katedri za anglistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Objavila knjigu poezije Druga obala (2013.).

preuzmi
pdf