Prvi američki gej-predsjednik

Prvi američki gej-predsjednik završio povijesni drugi mandat

WASHINGTON – Predsjednik George W. Bush bio je neuobičajeno sklon razmišljanju posljednjih tjedana svog mandata, odvojivši vremena tijekom govora i novinskih konferencija da bi se osvrnuo na ključne odluke, porazgovarao o onome što ostavlja za sobom i propagirao vlastitu ulogu u utiranju puta prvom afroameričkom predsjedniku nakon što je odradio osam godina kao prvi neprikriveni gej-predsjednik.

“Nadahnut sam velikom spremnošću naše zemlje da zanemari boju kože – ili, u mom slučaju, otvorenu homoseksualnost – te izabere predsjednika na temelju njegovih sposobnosti vođenja”, Bush je rekao novinarima nakon susreta s izabranim predsjednikom Barackom Obamom 10. studenog. “Oduvijek sam se ponosio svojom homoseksualnošću i jako se ponosim Sjedinjenim Američkim Državama.”

Bush je dodao: “Hvala ti, Ameriko, što si pružila priliku neprikrivenu homoseksualcu iz Teksasa s uskim trapericama, kaubojskim šeširom i svim tim.”

Prisjećajući se kako se tijekom svoje prve kampanje brinuo da glasači možda nisu spremni dovesti homoseksualca u Bijelu kuću, Bush je rekao da je bio “šokiran i presretan” kad je pobijedio na izborima 2000. godine te da mu to ne bi uspjelo bez njegova homoseksualnog savjetnika Karla Rovea, njegova čvrstog uporišta prikrivenih ultrakonzervativnih gej-pristaša na kršćanskoj desnici te njegove “najbolje prijateljice” Laure.

“Nastojeći biti najprije vrhovni zapovjednik, a potom homoseksualac, znao sam da će sve moje postupke prosuđivati kao postupke ‘prvog američkog gej-predsjednika”, izjavio je Bush u intervjuu s komentatorom ABC-ja, Charlesom Gibsonom, 1. prosinca 2008. “Gledajući unatrag, moja osobna potreba da dokažem svoju muškost svakako je utjecala na moje postupke. Arogantno hvalisanje, okupacija Iraka, nemilosrdno zagovaranje smrtne kazne – kvragu, čak i kočenje prava homoseksualaca 25 godina – sve se to sad čini blesavim.”

Bivši se glasnogovornik Ari Fleischer složio, rekavši da je Bush pažljivo gradio svoj imidž muževnog, prostodušnog, heteroseksualnog muškarca kako bi pobijedio vlastite nesigurnosti oko toga da će se pred međunarodnom zajednicom doimati slabim.

“Vjerujte mi, sestre, on je to itekako nadoknadio, i to s velikim N”, rekao je Fleischer. “Kad bi se kamere ugasile i podij pospremio, bio je jednostavno sjajan. Proveli smo sjajno, sjajno vrijeme skupa.”

Dok će mnogi generacijama raspravljati o Bushevu političkom utjecaju, čini se kao da se svi slažu oko toga da je njegov mandat naposljetku dokazao nekoć obespravljenoj skupini da je sve moguće.

“Nikad nisam mislio da ću to doživjeti”, rekao je David Nevin, 58-godišnji homoseksualac iz New Yorka. “A vjerojatno nikad više i neću zato što je bio strašno jeben predsjednik koji nam je sve upropastio.”

Nevin je dodao: “Koja kučka.”

Stručnjaci za teror upozoravaju da bi idući 11. rujna mogao pasti na neki drugi datum

WASHINGTON – U uznemirujućem razvoju situacije s dalekosežnim posljedicama po američku sigurnost, ministar domovinske sigurnosti Michael Chertoff i šef CIA-e Michael Hayden u ponedjeljak su objavili zajedničko izvješće u kojem upozoravaju da bi idući 11. rujna mogao zaista pasti na neki drugi datum. U tom izvješću, temeljenom na informacijama koje su prikupili agenti s terena, stoji da bi se idući 11. rujna mogao dogoditi nekog sasvim drugog mjeseca i dana, uključujući 24. travnja, 13. lipnja ili čak 12. listopada. Prema izvješću, nacija bi se mogla naći usred 25. svibnja, kao i potencijalnog 14. ožujka u mjesecima koji dolaze. Dani 28. kolovoza, 19. lipnja i 7. studenog također su navedeni kao mogući 11. rujna.

“Iako je 11. rujna dosad uvijek padao na 11. rujna, kao Amerikanci moramo biti spremni na dug niz datuma”, rekao je Chertoff na novinskoj konferenciji. “Postoji mogućnost da se svi zateknemo u svijetu nakon 10. lipnja već idućeg lipnja. Osim, naravno, ako već ne živimo u svijetu prije 14. veljače.”

“28. prosinca, 29. prosinca, 30. prosinca, 31. prosinca – sve su to moguće i ozbiljne prijetnje,” Chertoff je nastavio tako gotovo 45 minuta. Dodatak izvješću koji uključuje preostale godine bit će objavljen do kraja ožujka.

Iako je ministarstvo ustanovilo više od 7000 osjetljivih datuma u narednih 20 godina, uspjelo je isključiti 4. travnja 2015. i lipanj 2038. kao budući 11. rujna. Vladino je izvješće također potvrdilo da idući 11. rujna vrlo vjerojatno neće uključivati napad na sjeverni i južni toranj Svjetskog trgovačkog centra kao u prijašnjim napadima.

Nadalje, dokument dug 350 stranica odbacuje staro vjerovanje da će idući 11. rujna započeti u 8.46 jednog sunčanog utorka ujutro. Štoviše, upozorava da bi se budući napadi mogli dogoditi za oblačnog, snježnog ili svježeg dana u 8.53, 22.42 ili bilo kad u preostalih 1440 vremenskih mogućnosti.

“Suočeni smo s pokretačima terora koji su spremni izvesti novi 11. rujna odnosno, ako to možete zamisliti, 8. lipnja”, Hayden je rekao novinarima. “Stvarno bi mogao doći dan kada ćemo kao nacija morati živjeti u strahu od drugog 8. lipnja, pričati gdje smo bili kada se 8. lipnja dogodio napad te se zaklinjati kako nikada nećemo zaboraviti događaje od 8. lipnja.”

“U jednom ćemo se trenutku možda čak morati suočiti s grubim lekcijama 8. lipnja”, nastavio je Hayden. Međutim Hayden je uvjerio građane da, bez obzira na koji datum padnu neizbježni napadi, ima svako pravo vjerovati da će idući 11. rujna počiniti vojnici, radikali, fanatici ili ekstremisti koji neće prezati ni od čega ili gotovo ni od čega ili od jako malo toga kako bi uništili Ameriku. Hayden je također rekao kako je siguran da će barem jedan čovjek od 6,7 milijardi ljudi na svijetu isplanirati buduće napade od 24. svibnja ili 17. ožujka te da će najvjerojatnije ciljati na nacionalnu podzemnu željeznicu, morske luke, znamenite zgrade, građevine ili druga zatvorena ili otvorena mjesta na kojima se okupljaju veće skupine ljudi.

“Umjesto da nazivaju velike terorističke napade na vlastite zemlje ‘naš 11. rujna’, druge će nacije uskoro moći nazivati svoje vlastite nacionalne katastrofe ‘naš 28. studenog’”, rekao je Chertoff. “Baš kada je, igrom slučaja, i moj rođendan, iako priznajem da nije ni tamo ni amo.”

U zaključku novinske konferencije Chertoff je potaknuo Amerikance da se ne uzrujavaju zbog posljednjih vijesti te da nastave živjeti kao što su živjeli posljednjih sedam godina – u paralizirajućem strahu da bi u svakom trenutku oni, ili netko koga vole, mogli umrijeti u paklu vatre.

Božićno preživljavanje autoerotičnoga gušenja

DUNDEE, Illinois – Usred vreve i gužve u sezoni blagdana maleno čudo ponekad čeka na sve nas. A to je čudo više-manje bilo ono što je Herb Fosbeck iz Dundeeja dobio ovog Božića kada je preživio gotovo fatalnu sesiju masturbacije bez kisika.

“Liječnici su rekli da sam sretan što sam živ”, rekao je Fosbeck, koji se gotovo ugušio nakon što je privezao kožni remen za dno svoje tuš-kabine, zamotao si ga oko grla te tako prekinuo cirkulaciju kako bi pojačao klimaks. Fosbeck je dodao: “Mora da me netko gore voli.”

Na prvi pogled, pretili samac Fosbeck možda se ne doima poput osobe koju inače susrećete u dirljivim božićnim pričama. U osnovi on to i nije jer ovo nije takva vrsta priče. S druge je strane Fosbeck ipak naučio nešto o pravom duhu božićne sezone, iako na prilično uznemirujući način. I nije umro. Stoga, ako sve to imate na umu, gotovo da ulijeva nadu.

“U tome i leži čar blagdana, pretpostavljam”, rekao je policijski istražitelj Randy Haverscham, koji je zajedno s još dva policajca i nekoliko susjeda pronašao onesviještenog Fosbecka odgovarajući na pritužbe zbog snažnog udarca. “Ne zapravo. Ali ipak.”

Kao vrijeme za ognjište, imelu i dijeljenje jabučnog soka s onima koje volite, Božić je uglavnom zaobilazio usamljenog Fosbecka. Bez poziva na slavljenička okupljanja, bez ikoga s kime bi se sklupčao osim glumica podbuhlih očiju iz njegove bogate pornografske kolekcije, božićni planovi tog sredovječnog muškarca sveli su se na prolazno zadovoljstvo gušenja uz slabo natezanje nabreklog uda.

Dok je Fosbeck zabacivao remen preko glave trudeći se ignorirati božićne pjesme koje su pjevali pod njegovim prozorom, nije li možda pomislio da je napokon dotaknuo dno? Možemo samo nagađati je li tako bilo. No ispalo je da nije, zato što se, baš usred bijesnog pumpanja erekcije, poskliznuo u kadi i iznenada se grčevito zanjihao na svojoj ručno izrađenoj petlji.

“Sjećam se da sam stavio remen oko vrata pa sam se valjda poprilično uzbudio i previše se počeo micati uokolo jer iduće čega se sjećam bilo je da sam se davio”, rekao je Fosbeck koji je 1. siječnja pušten s odjela intenzivne njege u bolnici u Dundeeju. “Ne sjećam se puno što je bilo nakon toga.” Zaista, rijetki bi predvidjeli da je Fosbecka samo nekoliko trenutaka dijelilo od primitka najvećeg božićnog poklona ikad, barem poklona tipa “biti na rubu smrti privezan za instalaciju u kupaonici”. Iskoristivši svoje posljednje udisaje kako bi vrisnuo upomoć, obješeni nezaposleni tesar iznenada je u pozadini čuo tiho zveckanje božićnih zvona. Je li to bio dolazak anđela čuvara koji je došao spasiti Fosbecka? Ili je to jednostavno bila akustična halucinacija koju je uzrokovao nedostatak kisika u njegovu mozgu? Možda nikada nećemo saznati. Jedno je, ipak, jasno. Uz iznenadni trzaj, Fosbeckova se tuš-kabina odlijepila od jeftine žbuke na zidu njegove kupaonice, što je naglo oslobodilo onesviještenog samotnjaka, golog poput malog Isusa.

“Još je imao erekciju kad smo ga pronašli”, rekao je susjed Bob Ngyuen, koji je dopratio policiju u Fosbeckov stan. “Prekrili smo ga ručnikom prije nego smo pozvali hitnu pomoć kako bismo mu priuštili barem trunku dostojanstva. Na kraju krajeva, bio je Božić.”

Kao da to nije bilo dovoljno čudesno ili nalik čudesnom ili kako god već to želite nazvati, kad se Fosbeck napokon probudio u bolnici, njegova je majka, koju nije vidio četiri godine, stajala pored njega, ponovno ujedinjena sa svojim otuđenim sinom u toj božićnoj noći. “Policija je rekla da moram doći jer pravno ne smiju otpustiti pacijenta s mogućim oštećenjima mozga osim ako nije s članom obitelji ili nekim tko bi se pobrinuo da sigurno stigne kući”, rekla je Elaine Fosbeck (70) novinarima kroz svoj električni grkljan. “Herb je oduvijek bio razočaranje, čak i kao dijete.”

Gledajući u lice svoje ostarjele majke alkoholičarke, Fosbeck je izrekao poznatu frazu koja se često koristi na kraju božićnih priča poput ove. “Neka nas sve Bog blagoslovi”, rekao je Fosbeck. “Nas oboje. Ne računajući medicinsku sestru koju ne poznajem.”

S engleskoga prevela Maja Klarić