#440 na kioscima

19.12.2013.

 

Razbiti ljepotu

Marko Gregur


***



zapio se momak

ali dostojanstveno

otpratio djevojku kući

poljubio je i

rekao da će je sanjati

pa joj sve ispričati



ujutro se probudio

sa glavoboljom

i nije bio siguran

da vidi zid

pa je došao do njega

i vrištao, vrištao

ali zid je stajao nijem

i nepomičan

bojao se da je poludio

ali i drugi su zurili

ne vjerujući



hladna vremena

ne brinu

za vruće ljubavi

te će godine

i kennedy

na jedan dan

postati berlinčanin

ali njega neće biti briga

za prazne riječi

za sve te ljude

sa šupljim riječima

koje slatko odjekuju svijetom



stajat će pred zidom

ciglu po ciglu

strpljivo gledati

kako pada

kako se ruši

rasti će nada

da će je ugledati

i reći joj

što je sanjao

kao u bunilu

gotovo 30 godina



29. listopada 2013.





***



volim vjerovati

da čovjek počinje tamo

gdje završava svemir

tamo negdje

gdje se slikaju

ovi plavi pigmenti

koji se sve snažnije zgušnjavaju

visoko iznad



kloparanja kotača

vlaka za zagreb

i misli omamljenih snom

kako je teško zamisliti

da je svemir ravna ploha

u kojoj je smještena

nepregledna tama

po kojoj bi netko

svakoga trena

mogao udariti šakom

i izbiti nas u bjelinu





volim vjerovati

da nisam samo

ovo jutro i pruga

da ću početi tamo

gdje završava svemir



19. listopada 2013.





***



izvana se javi zvonce

koje u lijevak skupi sparinu dana

zacilinči poznato

i veselo ustajem

da rasprostrem predvečerje

i otvorim širom vrijeme

poput polja suncokreta

tamo u mađarskoj

vrijeme bez mjerila

u kojem mjesec

čuva leđa



izvana se čuje zvonce

tvojega bicikla

znam

smiješ se

i za tobom se okreću suncokreti



više nego dovoljno



to tvoje večernje zvono

i osmijeh

kojim ušuškavaš nebo



23. srpnja 2013.





***



između onog kao ja

(kako to iznutra vidim)

i ljepšeg mene

u trećem licu

izvana

stojiš ti

koji uvijek sve pokvariš

ti zbog kojeg sam

on kakav jesam

a ne ja

takvi su oni, znaš

i ti u njima



tuđe oči

obješene na ramenima

ljuljaju se misleći

ti nisi

ti nisi

ti nisi

ti samo nešto nisi

i

dakako

ti jesi

ti itekako jesi

što nije dobro

sve je to krivo

i crveni se jezici

razvaljuju gradom

a po njemu šeće on

izubijan, izmrcvaren

kroz špalir slabe logike

što prilično boli

iza leđa svih

onih ti

koji nisu imali hrabrosti



13. srpnja 2013.





***



čovjek je čovjeku

kovač sreće

svatko je vuk

koji zavija

na tuđu radost

i zubima škljoca

na mjesec

cinkareći zvijezde

koje su jedini krivac

što je u njima tuga

e to neće ići

da je sreća dovoljna za sreću

koja nije njihova



20. svibnja 2013.





***



na vratima ureda

stoji broj šest

uz njega ime ljiljana

i moje ime

sad već gotovo

dvije tisuće buđenja

koja se osmislenjuju

iskustvom

koje ne vrijedi mnogo

ako previše promijeniš

pa je najsigurnije

ustati i u šest

dvije tisuće površnosti

da bih upamtio

slučajno

broj na vratima

a nakon samo jedne

riječi ili pogleda

spreman sam  biti siguran

da sam vidio čovjeka



19. svibnja 2013.







***



već i ako mi ruke prokrvare

kopajući

i pod noktima ostanu misli

taložene stoljećima

kao dokaz čežnje

i odraz pokušaja

to će biti više

od plitkih želja

za visinom



ovo su ruke kopača

u čijim su porama

zabodeni velikani

i one će do sklapanja

za vječnost

tražiti put

kojim bih mogao

rasti u dubinu



16. siječnja 2013.





***



opasan suhozidom

i meksičkom revolucijom

koju oslikava

veliki carlito fuentes

ovog jutra

spreman sam

da sruše torove

kamen po kamen

razbiju valove

i obalu prekriju plastikom



ovog jutra

u tišini sam gledao galebove

na vrhu vjetrom šibanoga brda

i nebo je stajalo nepomično

samo za nju i mene

bilo je nezamislivo



sada

u daljini čujem vrisku

koju dahom raznosi vjetar

i koja trči za brdom

ali to je u redu

potrebno je ponekad

razbiti ljepotu



17. kolovoza 2012.

preuzmi
pdf