Razgovor sa Second Frontom

Na prvi pogled može se činiti da je riječ o pop hibridu X-Mena i Četiriju jahača Apokalipse iznova sagledanom uz pomoć pretjerane i postmodernističke estetike virtualnoga svijeta kao što je Second Life. Upravo suprotno. Oni su prva skupina performerske umjetnosti u Second Lifeu, ozbiljni momci, umjetnici u praksi, kustosi i znanstvenici u stvarnom životu koji su odlučili iskazati performativne mogućnosti što ih nudi javni virtualni prostor koji raste impresivnim tempom i koji je ispunjen medijskim agencijama, trgovinama, proizvodima, brendovima i stanovnicima.

Second Front (http://slfront.blogspot.com) službeno utemeljen 23. studenoga 2006. okupljao je nove članove sve do nedavno. Danas su oni: Wirxli Flimflam tj. Jeremy Owen Turner; Tea Chenille tj. Tanya Skuce; Man Michinaga tj. Patrick Lichty; Alise Iborg tj. Penny Leong Browne; Tran Spire tj. Doug Jarvis; Great Escape tj. Scott Kildall; Lizsolo Mathilde tj. Liz Pickard; Gazira Babeli tj. Classified.

Pozornost medija “u svijetu” dolazi brzo, iako se ne čini da Second Front ulaže mnogo truda u komunikaciju: njihovi prvi performansi instalirani su, nenajavljeni, u javnim prostorima, pred malobrojnom, nesvjesnom publikom. Zatim, gotovo odmah (5. siječnja 2007.) dolazi velika intervencija realizirana u Ars Virtua Gallery – najzapaženijoj galeriji suvremene umjetnosti u Second Lifeu – za otvaranje vizionarske instalacije američkog umjetnika Johna Craiga Freemana (JC Freemont u Second Lifeu). I mnogi drugi performansi...

Reći da Second Front otvara nove puteve u neistraženom teritoriju nije samo retorika, a opušten, neskroman i pomalo pankerski način na koji to rade definitivno nije retorički. Njihovo najvažnije obilježje je otvorenost: otvorenost i pluralnost vizija i perspektiva, što je prilično očito u ovom razgovoru (u kojemu je gotovo svatko od njih odlučio dati svoj odgovor na isto pitanje). Otvoreni su u pitanju širokog raspona intervencija, od ponovnog odigravanja preko improvizacije do kodiranog izvođenja; otvoreni po pitanju različitih načina oblikovanja svojeg rada za umjetničku publiku, od otisaka preko videa sve do prijenosa uživo. Oni upravo rastu pred našim očima. I, budite uvjereni, imaju u pripremi dobre stvari.

Između kodiranja i improviziranja

Što je Second Front?

– Man Michinaga: Second Front je međunarodna performerska umjetnička skupina čije je jedino mjesto djelovanja online svijet, Second Life. Članovi Second Fronta su iz Vancouvera, St. Johnsa, Chicaga, New Orleansa, Milana... i rade s brojnim umjetnicima iz različitih dijelova svijeta.

– Wirxli Flimflam: Od 14. siječnja Second Front stekao je službeni legitimitet od tabloida The Ava-Star (koji je u vlasništvu Die Zeita iz Njemačke) kao “prva performerska umjetnička skupina u Second Lifeu”. To nas zapravo čini ekvivalentom Fluxusa – možda bi nam se mogao nadjenuti nadimak SLuxus. Taj iznenadni zamah od osnutka do slave bio je prilično fascinantan otkad je Second Front službeno utemeljen 23. studenog 2006. Kada je riječ o detaljnijoj predodžbi o Second Frontu, neki ljudi u Second Lifeu mogli bi nas pomiješati sa skupinom za “performativne umjetnosti” umjesto sa skupinom za “performerske umjetnosti”. Mi nismo cirkuska točka a ni plesna ni kazališna trupa iako bi naša umjetnička praksa mogla površno nalikovati tim drugim performativnim djelima u nekim situacijama.

– Tran Spire: Second Front je mreža za performans zainteresiranih umjetnika koji istražuju nove i drukčije okoline, osobito online 3D animirani svijet igara Second Lifea. Članovi su se okupili uz pomoć stotina osobnih veza što su postojale tijekom prvih dana utemeljenja skupine. Ta se dinamika mijenjala i preobrazila da bi uključila inačice članstva na temelju toga tko je dostupan i kakvu prisutnost može izvesti s ostalima.

Što za vas znači raditi performanse u Second Lifeu? Imate li probe ili više volite improvizaciju? Radite li s kodiranjem ili jednostavno radite ono što svi ostali avatari čine?

– Alise Iborg: Do sada smo radili oboje. Mislim da to ovisi o tome kakvu vrstu performansa želimo napraviti. Ako je bolje improvizirati, vjerojatno ćemo to i raditi. Svaki način ima svoje prednosti i mane. S unaprijed snimljenim performansima možemo pronaći sitne detalje i izrežirati, tj. montirati stvari koje ne želimo da publika vidi. No, s improviziranim performansima, djelo dobiva vlastiti život potaknut kreativnom energijom naših izvođača što se zaista i vidi. Isto tako, mnogo puta upravo iznenađenja i nenamjerni postupci pridonose tome da djelo zaista oživi!

– Man Michinaga: Izvođenje performansa u Second Lifeu daje Second Frontu mogućnost da radi na razinama na kojima inače ne bi mogli raditi da je u pitanju fizički svijet, a često ima mogućnost nastupati pred širom publikom. Razina naše pripremljenosti ovisi o kontekstu događaja.

Kada je riječ o tome koristimo li kodiranje ili ne, Second Front upotrebljava rastući skup na kodiranju utemeljenih intervencija u svojim performansima, zahvaljujući našoj doajenki Mami Gaz Babeli. Po pitanju naših avatara i potpora, gotovo ništa što koristimo nije “standardno”, no neki od nas zadržavaju nekoliko osnovnih rekvizita poput posebnih krila ili čak rekvizita starih početnika poput kose kao znaka njihove prošlosti kao novopridošlica u Second Lifeu.

– Wirxli Flimflam: Kada uvježbavamo i planiramo scenarije za događaje namijenjene široj publici, još se moramo oslanjati na individualnu improvizaciju. Ništa nikada nije u cijelosti napisano u scenariju tako da svaki član može raditi neku “svoju stvar” te imati dovoljno prostora a ipak u isto vrijeme ne biti zbunjen po pitanju što bi trebao raditi. Koristimo se scenarijem i probama itd. kao vodičem koji pomaže performerskom članu da se osjeća sigurno s tematskim načinom s kojim želi improvizirati. To omogućava koheziju skupine i na optičkoj i na praktičnoj razini.

– Great Escape: Second Life nudi jedinstveni prostor za performans. Bez uobičajenih ograničenja tijela – uobičajenog središta performansa – i bez tradicionalne publike, možemo pokušati raditi i stvari za koje se prije smatralo da su nemoguće.

– Tran Spire: Performansi u Second Lifeu uvode varijable i situacije koje se međusobno nadopunjavaju te dalje razvijaju razumijevanje i shvaćanje koje članovi skupine dijele u vezi s osjećajem onoga što je stvarno. Uključivanjem u umjetni prostor online-igara izazovi da se bavite izvođenjem postaju uvelike povećani parametrima koji čine sučelje s kontekstom, ostalim članovima skupine, publikom i predlošcima performansa, novim umjetničkim medijem. Svi tropi performansa dostupni su skupini da ih upotrebljava po volji, s ciljevima, nadati se, koji idu dalje od površine onoga što se može činiti očitim u svijetu oko nas.

– Gazira Babeli: Pravi performans počinje s logiranjem, a ostalo je snimka performansa. Avatar samo pokušava zaboraviti da je kod.

Mjesto performansa

Volite li za svoje performanse više javni prostor ili neku umjetničku instituciju?

– Man Michinaga: Second Front odabire svoja mjesta kako bi odgovarala kontekstu komada i performansa. U slučaju Border Control, to je napravljeno na Ars Virtua, dakle kontekst je bio onaj umjetničkog prostora. Za naše Breaking News i Abject Apocalypse, oni su bili context-specific (Reutersova zgrada i Zvijezda nad božićnim drvcem na američkoj NBC Rockefeller Plaza) i izvedeni su in situ, a proizvod je bilo dokumentiranje.

– Wirxly Flimflam: Osobno više volim prostrana i dobro poznata javna mjesta koja inače nisu uobičajena u kontekstu visoke umjetnosti. Tako, na primjer, IBM, Sears, American Apparel, Wired i Reuters su sve odlični primjeri one vrste mjesta za koja smatram da su za mene zaista inspirativna. Ponavljam, to je osobna sklonost, a ne nužno odraz Second Fronta kao skupine.

– Great Escape: To ovisi o prirodi performansa. Umjetnička galerija je zanimljiva zato što dovodi Second Life u fizički prostor. Mislim da je idealno prenositi performans u umjetničkoj galeriji i istovremeno se uključiti u specifično mjesto u Second Lifeu.

– Gazira Babeli: Umjetničkim galerijama možete biti dočekani dobrodošlicom uz povike, na javnim mjestima mecima. Više volim ovo drugo, jer smrt ne postoji u Second Lifeu.

Tko je publika?

Kakvu vrstu publike tražite? Mislite li da bi performans u Second Lifeu mogao isto tako biti prikazan i u stvarnom svijetu?

– Man Michinaga: Zanima nas “otvaranje” prema publici koju zanima Second Life kao i mogućnosti koje performerska umjetnost utemeljena na avataru može imati. Trenutačno Second Front izvodi performanse na hibridnim mjestima, kao što su istodobni događaji u njegovu domu, u BitFactoryju u Han Losou, i u fizičkim prostorima, kao što su Western Front u Vancouveru i čikaška Gallery 416. Zaista se nadamo da će osim naših performansa u Second Lifeu, Second Front imati postave svojih performansa, izričaja, videa i sitnica u fizičkom kao i u svim mogućim medijima. Ne želimo biti ograničeni medijima a isto tako želimo širiti našu radoznalost do najšire moguće publike.

– Great Escape: Jedna od stvari za koju mislim da nastojimo raditi jest propitivati prikrivene, sveprisutne pretpostavke o Second Lifeu i tome što znači biti virtualno biće u tom prostoru. Dominantni trend u Second Lifeu je kupovati, sklapati prijateljstva online i sudjelovati u virtualnoj ekonomiji. Mislimo da to može biti mjesto za jedinstveni umjetnički izričaj.

Na taj je način bilo tko u Second Lifeu odgovarajuća publika. Mogućnosti tog prostora nisu još potpuno istražene i zato mislim da su ljudi ondje skloniji performansima nego što bi bili u stvarnom životu. Zato što je sve to tako novo, imamo golem utjecaj na razmišljanje ljudi.

– Tran Spire: Sviđa mi se pomisao da je predodžba publike zamagljena mojim vlastitim sudjelovanjem u ovoj skupini. Svjestan sam činjenice da tijekom svih faza naših performansa od predprodukcijskih e-mail planova do video-proslava poslije, ja sam isodobno performer sa skupinom i publika za mnoge stvari koje se događaju. Sve što pridonosi propitivanju tog prostora i dihotomiji između tvorca i publike smatram zanimljivom stvari koju treba pratiti i proučavati.

– Alise Iborg: Tražimo publiku otvorena uma koja se ne boji biti dijelom performansa. I, apsolutno, Second Front može biti predstavljen u stvarnom svijetu. Pojam kojim se koristim da bih opisala tu intervenciju u stvarni svijet je “virtualno probijanje”. Virtualno probijanje definiram kao dvosmjernu razmjenu između virtualnog i stvarnog, kroz koju mogu biti stvorena nova hibridna značenja. Stvaranje značenja više ne može funkcionirati unutar hermetičnih slučajeva stvarnog protiv virtualnog, nego postaje razmjena naprijed-natrag u kojoj ideje migriraju osmozom. Dok kao avatari Second Lifea postajemo stvarniji u virtualnom svijetu, isto tako kao ljudski stanovnici stvarnoga svijeta postajemo virtualnijima.

Po mome mišljenju, postoji nevjerojatna mogućnost za Virtualnu stvarnost da dovede u pitanje/opasnost vlastiti teritorij, ali da bi virtualna stvarnost proizvela značenje koje se razlikuje od onoga stvarnog i od prošlih umjetničkih društvenih praksi, te da bi postala medij koji proizvodi izvanredna i osebujna djela, dvojnost stvarno protiv virtualnog mora biti ogoljena. Tek ćemo tada moći sagledati virtualnu stvarnost ne kao simulaciju stvarnoga nego kao simulaciju sebe same.

– Gazira Babeli: Preferiram nesvjesnu publiku, publiku koja ne mora nužno razumjeti što se događa. Second Life je stvaran svijet.

Ispitivanje granica

Možete li mi reći nešto o performansima koje ste izveli dosad? Kako se vaš pristup izmijenio od prvog performansa?

– Man Michinaga: Kao i svaka eksperimentalna trupa, uvijek učimo i to utječe na naš proces performansa. Osim toga, mnogi od nas tek su se odnedavno uključili u performans Breaking News, pa je naš prvi performans bio zaista zanimljivo iskustvo. Ukratko, Breaking News bio je apsurdistički komad o osamnaestostoljetnoj ideji gradskog izvikivača izvedenoj najnovijim sredstvima vijesti 21. stoljeća. Izvikivanjem besmislenih naslova iz trenutka u trenutak, Second Front se nadao da će možda kompromitirati uobičajeni protok informacija u Reutersovu prostoru i možda (što je smiješno samo po sebi) upasti u ured samog Adama Reutersa! Drugom prilikom privukli smo publiku, jer su prolaznici zastajali i sjeli bi poslušati naše tabloidne naslove. Naravno (pretpostavljamo), nisu nas shvaćali ozbiljno. Za Border Control znali smo da ćemo imati publiku i da ćemo morati ispuniti sasvim određeno vremensko razdoblje detaljnom orkestracijom - eksperimentirali smo u BitFactory, uvježbavajući niz vinjeta koje odgovaraju kontekstu instalacije Mexican Border JC Fremonta & Rain Coalcliffa. Prvi čin, Border Patrol bio je dadaistički performans o rastućoj militarizaciji granica diljem Sjeverne Amerike. Nakon toga uslijedio je Red Rover, djelo o stvaranju granice u tradicionalnoj dječjoj igri, no, u našem slučaju granica je odlučila srušiti publiku umjesto obrnuto. Posljednji, završni čin, Danger Room bio je djelo osmišljeno da nadahne geštalt opasnosti i kaosa u doba Terora, no, neočekivano, kaos je eruptirao a simulacija se zapravo slomila, da li našim postupcima ili kombinacijom nas i publike nije zapravo jasno.

Pristupi za ta dva rada prilično su različiti, jer je jedan ad hoc, a drugi slijedi postavljenu koreografiju i scenu. Mijenjamo li se? Naravno, ne bi bilo zanimljivo da se ne mijenjamo. Usvajamo nove stvari svakim performansom, i dok određene stvari postaju sve lakše, trudimo se pomicati granice još više u drugim područjima.

– Tran Spire: Volim misliti da je dio scenarija svakog performansa napisan u programskom kodu mjesta ili okoline u koju je smješten. To omogućava da na sadržaj utječu ne samo umjetnički ili neumjetnički kontekst, nego i različiti tereni koji mogu postojati u stvarnom životu jednako kao i u Second Lifeu.

Druge umjetnosti u Second Lifeu

Što mislite o umjetnosti u Second Lifeu? Je li performans jedini mogući način stvaranja umjetnosti ondje?

– Man Michinaga: Apsolutno nije. Dok Second Life ima ograničenja kao i svaki medij, članovi Second Fronta uzbuđeni su kada vide da pojedinci rade u mnogim različitim formama izražavanja, kao što su živa glazba, “slikarstvo”, kiparstvo, pa čak i vatrometi i zračni balet. Iako je Second Life razmjerno nov, mogućnosti za izražavanje u virtualnim svjetovima tek treba potpuno istražiti. Upravo je zato nastao Second Front!

– Wirxli Flimflam: Kontekst je ovdje iznimno važan. Dio onoga što čini sam Second Life onime što jest činjenica je da se svaki trenutak doima kao dio performansa. Činjenica da sve može biti podložno prilagodbama u Second Lifeu jednako kao i činjenica da na sebe možeš staviti ama baš svaki predmet pojačava moj osobni dojam da je umjetnost performansa “najautentičniji” medij Second Lifea u onom grinbergijanskom smislu.

– Great Escape: Upravo sada, galerije Second Lifea uglavnom repliciraju slike i skulpture, osnažene vizualnim efektima u Second Lifeu. To je ono što biste očekivali s prvom generacijom stvaranja umjetnosti u bilo kojem novom mediju. Mislim da je ono što smo do sada vidjeli u Second Lifeu samo djelić onoga što sadrži budućnost.

– Alise Iborg: Apsolutno ne. Second Life je ponudio mogućnost svakome da stvara u virtualnoj stvarnosti što znači da postoje neograničene mogućnosti za kreativnost i za dosad neviđena djela. Po mome mišljenju, virtualna stvarnost sama je po sebi novi medij, ali ono što je jedinstveno kod virtualne stvarnost jest njezina tehnologija, ona može stvoriti djelo koje je sposobno osloboditi se spram prošlih umjetničkih praksi, iako, također postoje zapanjujući putevi stvaranja referiranjem na prošle umjetnike i djela. Na primjer, naš performans Posljednja večera prisvaja jedan od najkanonskijih religijskih događaja tako što stvara događaj prežderavanja i povraćanja same umjetnosti!

- Gazira Babeli: Second Life je okvir-prostor koji može uključiti razne vrste umjetničke perverzije. Ipak, nazivam to performansom. No, ako nađete bolju definiciju, molim vas, obavijestite me.

Fantastična država snova

Kakav je vaš odnos s vašim “likom” u stvarnom životu/svijetu?

– Man Michinaga: Zapravo ne postoji. Patrick Lichty ne postoji. Samo sam ja stvaran i kontroliram ga. No, ozbiljno, odnos između Mana i Patricka potpuno je u skladu s mojim životom u virtualnoj stvarnosti. Vrlo sam osjetljiv na kontekst, i način na koji djelujem u jednom kontekstu može se znatno razlikovati od onoga u drugom. U Second Lifeu smatram da čovjek treba biti “pun života” i to je ono što Man jest – on je snažna mračna figura – dijelom anđeo, dijelom rock zvijezda, dijelom arhitekt, dijelom glumac. To jest, sve ono što ti Second Life omogućuje da budeš ako tako  želiš. Mislim da većina članova Second Fronta to radi s velikom učinkovitošću i samopouzdanjem. Moja najveća briga je “rizik Umjetnika”, to jest, protjecanje između svjetova koje omogućujem stvaranjem potencijalno kontroverzne umjetnosti u Second Lifeu. Mislim da je Second Life prvo mjesto za koje možemo reći da je u njemu ponekad naše djelovanje zaista važno, tj. da ima utjecaja, i to je vrlo zbunjujuće.

– Great Escape: Mislim da moj avatar Great Escape zauzima neobičan kutak u mojoj podsvijesti. Na mnogo načina Second Life funkcionira kao fantastična država snova. Možemo letjeti, teleportirati se te sakupljati kuće i automobile. Moj avatar ima ljubičastu kožu i vatru što izlazi iz kose. Kada navečer odlazim spavati, slike drugih članova Second Fronta ispunjavaju moju glavu. Dakle, za mene je moj avatar ugrađen u moju psihu, više nego što bi ibo moj produžetak.

– Wirxli Flimflam: Na mnogo načina, odnos između Wirxlija i Jeremyja mnogo je bliži nego što bi čovjek mogao pomisliti kada me prvi puta vidi. Namjerno sam želio Wirxlija učiniti više alienom nego ljudskim bićem ili možda nekom vrstom “post-čovjeka” prve generacije. Također sam čitao o stereotipnom šamanu u većini kultura koji je rodno-neodređen... Dakle, u mom slučaju ovdje postoji lagani odmak od mene u stvarnom životu.

–Tran Spire: Više volim triangulirati, dimenzionalno prebacivati svoj odnos sa svakim od entiteta koji sebe konstituira kao verziju moje osobnosti. Dakle, čekam da dvojica rasprave a zatim upitaju mene da se pridružim nekom razgovoru. Zanimljivo mi je čuti što su smislili i kako definiraju sebe u smislu postojanja u prostorno-vremenskoj ravnini te prepoznaju li jedan drugoga.

– Gazira Babeli: Moje tijelo može hodati bosonogo, no mom avataru su potrebne cipele.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole.

Tekst je objavljen na web stranici http://rhizome.org/discuss/view/24830.

Oprema teksta redakcijska.