Direktno s lica mjesta, naša suradnica pokušava sažeti kompleksne događaje koji su se zadnja dva tjedna odvijali u Egiptu, od zbacivanja Mursija, zabrane Muslimanske braće do situacije na ulicama
“When you’re in the middle of a crowd of boisterous humanity that stretches farther than the eye can see, nothing exists outside of that overwhelming reality.”
—Baheyya, egipatski bloger
Uvučena u vrtlog beskrajne mase ljudi, preplavljena si veseljem, euforijom i uzbuđenjem. Opijena si iznenadnim osjećajem pripadnosti nečemu što je veće od tebe same, a ipak nečemu što si i ti stvorila. Ti si jedinka i masa odjednom: tvoji snovi, težnje i nade sudjeluju u definiranju tog mnoštva, a zauzvrat mnoštvo definira tebe. Ti si revolucionarka, promjena, moć naroda. Zajedno s drugima ti si nepobjediva. Isto tako ti si jedna od mnogih: kap u moru, jedinka, dio slagalice. No masa te se može lako odreći.
Živi prijenos s Tahrira zumira u čovjeka kako bježi od bijesne gomile, dok ga istovremeno jedni tuku, a drugi štite. Kako se spotakne i padne, dva ga čovjeka dižu sa zemlje štiteći ga svojim tijelima od mora šaka. Ne zna se zašto je napadnut. Okružena stotinama muškaraca, prosvjednica je odvučena u uličicu, odjeća joj je strgnuta, pretučena je i silovana. Uz pomoć nekolicine muških prosvjednika, spasile su je pripadnice grupa koje se bore protiv seksualnog zlostavljanja. Ženu su izdvojili s trga i pružili joj medicinsku pomoć. Nitko ne zna zašto je napadnuta. Stotinu metara dalje, žena s djetetom energično maše zastavicom, neometana. Napadači, sada već u masi, nastavljaju prosvjedovati protiv opresivne vlasti, siromaštva i nedostatka sigurnosti, pjevajući, plešući, veseleći se. Uronjeni u nestalni politički prostor ulice, egipatski prosvjednici pregovaraju o parametrima svoje stvarnosti, koja je povremeno ispunjena nepomirljivim kontradikcijama i kontroverzama.
Kako razumjeti “revoluciju?“ Događaji koji su se zbili 30. lipnja nisu jednoznačni. Vojska je smijenila demokratski izabranog predsjednika dok dio nacije smjenu smatra voljom naroda. Muslimansko bratstvo proglašeno je terorističkom organizacijom, a bivši predsjednik Morsi je uhićen i optužen za izdaju. Nakon što je vojska ubila pedeset sedmoricu Morsijevih prosvjednika, Facebook i Twitter su preplavile snimke članova Muslimanskog bratstva kako bacaju dječake s krovova. Bradati muškarci prijetili su da će se raznijeti. Objavljen je i članak o ženama Muslimanskog bratstva u kojem one navodno obećaju kako će se seksualno predati prosvjednicima.
Kairo je preplavljen plakatima s prekriženim licem Ann Patterson, američke ambasadorice u Egiptu, na kojem piše: Odlazi, ne treba nam Amerika. No uz te se plakate nalaze i oni na kojima se slavi egipatska vojska, a koju upravo sponzorira američka vlada. Vojni avioni i helikopteri lete nad gradom, crtajući srca, ispuštajući egipatske boje i vijoreći zastave, dok aktivisti podsjećaju narod na mnoga kršenja ljudskih prava za vrijeme vojne vlade 2011. godine. Jedan od veličanstvenih prizora, koji samo pojačava kontroverziju, je onaj koji se može vidjeti sa zalaskom sunca kada stotine ljudi sjede za dugim stolovima, zajedno, čekajući da okončaju post. Previše je slika koje zahtijevaju ozbiljnu analizu, a da bi ih sve naveli.
Dok Egipćani pokušavaju razumjeti što se dogodilo u prethodna dva tjedna, izvještaji i analize odražavaju složenost situacije. Politička tranzicija u Egiptu se ne odvija linearno niti se može pojednostaviti što mediji često čine dijeleći naciju u dva tabora. Istovremeno romantične slike egipatske mladosti zamotane u zastavu obojanih lica sa šakom u zraku, koje su obišle svijet kao simbol narodnog ustanka, pojednostavljuju sadašnje stanje stvari. Pojedinci, ograničeni svojim verzijama realnosti, selektivno biraju činjenice. Ovo je pogotovo vidljivo u demonizaciji Muslimanskog bratstva i njihovih pristaša. Tradicionalni mediji, kao i Facebook i Twitter, konstantno reproduciraju negativnu sliku Muslimanskog bratstva, promovirajući snimke napada na vojsku, potplaćivanje prosvjednika i navodne pozive na džihad tijekom Bajrama. Dehumanizacija Morsija i njegove vlade služi kako bi se opravdalo smjenjivanje demokratski izabranog vođe. Istovremeno veličanje vojske održava percepciju da su narod i vojska ujedinjeni, što ima činiti smjenu demokratski izabranog vođe legitimnom. S druge strane Muslimanska braća odbijaju priznati novu tranzicijsku vlast i tvrde da neće prestati s prosvjedima dok se Morsi ne vrati na vlast. Naglašavaju da je njihovo demokratsko pravo oduzeto i da je sadašnja vlada nelegitimna. U ruralnim dijelovima Egipta, pogotovo Sinaju, koji je uporište Bratstva, izražava se veliko nezadovoljstvo, koje je u nekim mjestima, preraslo i u nasilje. Mnogi se pitaju do kad će prosvjedi potrajati s obzirom da je jasno da se Morsi neće vratiti na vlast. Pitanje je kad će Muslimanska braća odustati od svoje verzije stvarnosti.
Sistematsko isključivanje žena Sve je ovo intenzivirano i ne tako nevjerojatnim teorijama zavjere koje tvrde da se svijet, a pogotovo Amerika, upliće u egipatske unutarnje poslove promovirajući svoje interese. Iznervirani američkim medijima i njihovom interpretacijama, Egipćani su sve više i više ksenofobični. Neki smatraju da su Muslimanska braća bila američke lutke i štitila njihove interese u regiji, pogotovo izraelske. Dok je Washington odlučivao je li nagla smjena vlasti u Egiptu vojni udar ili ne, dio egipatske javnosti je uvjeravao američke medije i javnost da je smjena Morsija bila volja naroda. Istovremeno, New York Times i Al Jazeera su i sami objavili analize koje tvrde da je Amerika zapravo stoji iza Morsijevog pada. Isti tjedan Saudijska Arabija i Katar šalju svoje čekove potpore, nesumnjivo ne bez razloga. Uvjereni u svoje viđenje, neki Egipćani ne odustaju od svojih stavova. U isto vrijeme dok neki prosvjednici ispituju ljude na ulici, kako bi utvrdili tko je Amerikanac, McDonald’s i Burger King ostaju omiljeni restorani, a hollywoodski filmovi još uvijek pune kina.
Još nevjerojatniji aspekt egipatske političke tranzicije je sistematsko isključivanje žena. U isto vrijeme dok narod konstantno zahtijeva inkluzivnu demokraciju i društvenu pravdu, većina nacije nije zabrinuta činjenicom da žene kao pola egipatske populacije nisu adekvatno zastupljene. Baš kao i očevi američke demokracije, britanski politički teoretičari Hobbes i Locke, većina egipatske političke elite i naroda ne uzimaju ravnopravnost spolova kao jedno od mjerila reprezentativne i substantivne demokracije. Puno je narativa o ekskluziji: religiozna – islam ne dopušta da žene predvode muškarce; ekonomska – politička karijera odvraćala bi ženi pozornost od primarne uloge domaćice; biološka – žene su previše emocionalne da bi se bavile politikom. Čak su i u prosvjedima žene marginalizirane. Suočene sa seksualnim napadima, prosvjednicama je dodijeljen dio trga koji čuvaju muškarci. Takva segregacija dalje učvršćuje neravnopravan pristup žena političkom forumu. Prema tome, koncepti demokracije i društvene ravnopravnosti konstruirani su u parametrima određene stvarnosti koja još jednom služi kako bi podržala uvjerenja grupe.
Paralelne stvarnosti Isto se odnosi na religijske sukobe, koji su kontekstualizirani političkom situacijom. Reportaža o članovima Muslimanske braće koji gone dva kršćana s ciljem da se osvete što su kršćani poduprli svrgavanje Morsija, korištena je za prije spomenutu, demonizaciju Bratstva. Također pojavljivanje koptskog Pape, vođe najveće kršćanske zajednice u Egiptu, za vrijeme javne objave da je vojska svrgnula Morsija služilo je kako bi se potvrdila mnogobrojna potpora vojske.
No unatoč različitim verzijama stvarnosti, Egipćani bez obzira na političku opredijeljenost svjesni su da su još uvijek daleko od političke stabilnosti. Poučeni iskustvom zadnjih dvije i pol godine, mnogi nemaju povjerenja u formalni politički proces i u mogućnost promjene. Štoviše, Egipćani se boje da će tranzicijski proces ponovno oteti političke elite zaokupljene borbom za moć. Nedostatak suradnje se već očituje u nezadovoljstvu članova opozicije i vođa pokreta Pobunjenik s novom ustavnom deklaracijom, za koju tvrde da neadekvatno reflektira zahtjeve prosvjednika. Konzervativna salafistička stranka El Nour je odustala od pregovora, dok je još uvijek nejasno hoće li političkoj stranci Muslimanske braće, Sloboda i Pravda, ukoliko to prihvati, biti dopušteno da sudjeluje u nadolazećim izborima. I dok se politička elita igra igre glazbenih stolica, mijenjajući pozicije i saveznike kroz demokratsku tranziciju svaki put kada glazba stane, narod još uvijek čeka ispunjenje obećanja revolucije: socijalnu pravdu, kruh i slobodu.
Dokle god formalni politički proces ne pruža ravnopravan pristup različitim slojevima i interesnim grupama egipatskog društva, protesti preostaju jedini način realiziranja mnogih paralelnih stvarnosti. Pa čak kad su te stvarnosti same u sebi kontradiktorne i isključujuće.