Katarina Coha  

Šaman kao gospodar duhova

Istra i Motovun su još jednom bili centar etnološkog okupljanja. Ovaj put, 25. lipnja, održao se međunarodni skup Šamanizam: teorijska konstrukcija ili živuća tradicija, prvi po redu, u organizaciji Odsjeka za etnologiju Filozofskog fakulteta iz Zagreba i Oddelka za etnologijo in kulturno antropologijo Filozofskog fakulteta iz Ljubljane u Središtu za terensku nastavu i kontinuirano obrazovanje u Motovunu. Svoja izlaganja imali su priliku predstaviti šest stručnjaka. Dakle, ukratko ću sažeti o čemu se raspravljalo na tom inicijalnom skupu o šamanizmu.

Špiljska umjetnost danas

Prvo izlaganje imao je Ranko Bon, po struci doktor ekonomije, koji se već godinama bavi slikanjem. Rođen je u Zagrebu, odrastao u Beogradu, a studij završava u SAD-u, gdje i radi neko vrijeme kao profesor. Tako ga je profesorsko zanimanje odvelo i do Velike Britanije. Trenutačno živi u Motovunu. Predavanjem pod naslovom Špiljska umjetnost danas, Ranko Bon nam je pokušao dočarati vezu špiljske paleolitske umjetnosti i moderne apstraktne umjetnosti. Ta teza nije nova u svijetu, ali je sasvim sigurno marginalizirana u svijetu umjetnika i povjesničara umjetnosti. Tom tezom bavi se David Lewis-Williams u svojoj knjizi Cave Art. Geometrijski uzorci koji se pojavljuju na zidovima špilja starih tridesetak tisuća godina objašnjavali su se kao crtež zamki i sličnih apstrahiranih predmeta. Tek su moderna istraživanja pokazala da ti geometrijski oblici (trokuti, spirale, cik-cak linije…) imaju vezu s nečim mnogo složenijim. Geometrijski oblici posljedica su transa koji osoba doživi, transa koji se može pripisati šamanu, ali i običnom čovjeku (sjetite se oblika koje vidite u nekakvu polusnu). Proučavanjem tih geometrijskih oblika doznajemo da one nisu nikakva apstrahiranja realnosti, nego, kako ih naziva Bon, entoptičke forme (preuzeo od Davida Lewis-Williamsa; entoptic, from en- “in” plus optic, relating to sight, i. e. seen “inside the eye”). Ova teorija nije nepoznata u znanstvenim krugovima, pa tako Steven Pinker govori o određenim modulima koji već postoje zapisani u mozgu. To potvrđuje i šamanističku ideju da je ona kao religija već upisana u čovjeka, jer kako drukčije objasniti raširenost istih motiva geografski i vremenski. Nakon paleolitske umjetnosti ti motivi se počinju javljati u umjetnosti simbolista, fauvista, te idejnih začetnika apstrakcije Maljeviča, Kandinskog i Mondriana. Isti takvi motivi žive i u Motovunu u umjetnosti Ranka Bona.

Šamanizam u Sloveniji i Hrvatskoj

Predavanja sljedeća dva sugovornika sažela sam u jedan pregled jer se međusobno prožimaju. To su predavanja profesora Zmage Šmiteka i Tome Vinšćaka. Zmago Šmitek je profesor za etnologiju Azije i antropologiju religije na Oddelku za etnologijo in kulturno antropologijo Filozofskog fakulteta iz Ljubljane. Njegovo područje proučavanja čini povijest etnologije i kulturne antropologije, religija, primijenjena mitologija, kultura Slovenaca i Slavena, te njihove veze s neeuropskim kulturama, kultura Azije. Predstavio nam se predavanjem Šamanizam u Sloveniji. Tomo Vinšćak profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a uže područje djelovanja su mu teme iz područja nacionalne etnologije – običaji i vjerovanja, transhumantno stočarstvo, tradicijska arhitektura, ekoetnologija; teme iz područja opće etnologije – narodi i kulture Indije, Nepala i Tibeta, šamanizam, audiovizualna etnologija. Njegovo izlaganje nosilo je naslov Štrige, štriguni, krsnici. Oba profesora većinu svojih terenskih istraživanja provodila su na području Istre, te su ih u nekim crtama uspoređivali s ostatkom zemlje (Slovenije i Hrvatske). Dok je u predavanju Šmitek pokušavao dati neki pregled šamanizma i utvrditi granice što je to zapravo šamanizam i čime ćemo se mi baviti, Vinšćak je posegnuo u prošlost i pokušao dočarati rasprostranjenost određenih pojava i njihovo objašnjenje, te se tako dovela u pitanje geografska omeđenost našeg skupa. Što ćemo obuhvaćati? Zaustavljamo li se na području Istre, južnih Slavena, Europe ili indoeuropskih naroda uopće? To su samo neka od pitanja koja će se do sljedeće konferencije morati definirati.

Samim uvođenjem pojma šaman i šamanizam moraju se objasniti i pojmovi transa i ekstaze, te transa i opsjednutosti. Šaman je prijatelj duhova, snalazi se u njihovu svijetu pa od tuda i naziv “gospodar duhova”. Što se tiče transa i ekstaze, razlika je zapravo u tehnici dolaženja do promijenjenog stanja svijesti (ASC). Trans se postiže pokretom (plesom), bukom (glazba), u društvu (poput kakve predstave), osjetilnom (pre)stimulacijom, bez halucinacija što ima za posljedicu amneziju. Ekstaza je totalna suprotnost – do ASC-a dolazi se u tišini, samoći, nepokretnošću, gdje postoji prisutnost halucinacija, ali totalno odsustvo osjetilne stimulacije, te ostaje sjećanje na to iskustvo. Iste takve paralele mogle bi se objašnjavati uz pojmove duha i duše. Bit će dovoljno reći da slavenska mitologija poznaje vjerovanje u dvije duše, a to se posebno vidi na bićima poput krsnika i njegovu alter egu u obliku muhe, te rođenjem u drugoj koži (košuljici), ali i u legendama koje spominju životinje: medvjeda (hibernacija – veza s nadnaravnim napuštanjem duše iz tijela u trenutku dubokog sna), vuka (mijenja dlaku) i zmije (ima drugu kožu).

Vještica i šaman

Sljedeća dva predavanja predstavljaju nam dvije dame koje su pokušale postaviti određene paralele između šamanizma i vještičarstva. Suzana Marjanić radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, a područje interesa su joj vezana za mitske teme u usmenoj književnosti, pučku pobožnost i vjerovanja, kulturnu botaniku, kulturnu zoologiju, ekofeminizam te antropologiju kazališta/performansa. Predstavila nam se predavanjem Vještičje zoopsihonavigacije i astralna metla u svjetovima hrvatskih predaja kao (mogući) aspekti šamanističke tehnike ekstaze (i transa). Mirjam Mencej je docent za folkloristiku i primijenjenu mitologiju na Oddelku za etnologijo in kulturno antropologijo Filozofskog fakulteta iz Ljubljane. Područja istraživanja su europski folklor i mitologija, slavenska mitologija, čarobništvo, legende, vjerovanja. Predstavila nam se temom Magija i šamanizam u slovenskoj narodnoj tradiciji. Teška zadaća je poveznica šamanizma i vještičarenja. Jedna od najjačih veza je tzv. let duša u kombinaciji s upotrebom halucinogenih sredstava. Veza se može primijetiti i vizualno – štapa koji šamani upotrebljavaju u svojim obredima, te metle – iako nemaju istu funkciju, upotrebljavaju se kao sredstva u postizanju transa. “Vještičja metla se može promatrati kao izomorfizam falomorfnoga aplikatora koji se podmazivao mastima što sadrže atropin i kao izomorfizam šamanskoga konjskoga štapa (s ručkom u obliku konjske glave), što ga burjatski šamani rabe u ekstatičkim plesovima, koji se, uostalom, i naziva konj (a nije bez sličnosti s drškom vještičje metle), te figurira kao neka vrsta hobby-horsea, na kojemu šaman jašući putuje u drugi svijet.” (Suzana Marjanić, sažetak iz izlaganja)

Šri Lanka – neudane mlade žene kao meta demona

Posljednje predavanje naslovljeno je Šamanizam u jugoistočnoj Aziji, a autor je Boštjan Kravanja, asistent za kulturnu antropologiju na Oddelku za etnologijo in kulturno antropologijo Filozofskog fakulteta iz Ljubljane. Njegovo izlaganje temelji se na istraživanju na Šri Lanki u trajanju nekoliko mjeseci, dvije godine zaredom. Pronašao je elemente šamanističkih rituala u obliku egzorcizma, tj. opsjednutosti. Većina predavanja odnosila se na njegova iskustva u susretu s takvim osobama i bilježenja reakcija prisutnih ljudi. Tako je na određenim mjestima određena vrsta opsjednutosti normalna (prilikom jutarnjeg otvaranja hrama u Kataragami), dok druga pobuđuje zabrinutost (žena s autobusne postaje koja je u intervalima imala napadaje). Nije slučajnost da je u oba slučaja riječ o ženama. Kako smo doznali, neudane mlade žene najčešća su meta demona. Takve osobe vode se na izlječenje “aduri” – šamanu, koji pomaže u slučajevima kada zapadna medicina zakaže (liječenje mladića s teškim probavnim smetnjama). Postoje i anegdote da u slučajevima kada aduri ne mogu pomoći jer ne poznaju demona – šalju osobe psihijatru.

Land art

Cijeli skup završen je kroz umjetnost. Poznato je da su mnogi umjetnici stvarali uz pomoć “alternativnog”. Tako je Zvjezdana Jembrih na livadi u okolici Oprtlja stvorila jedno djelo u okviru land arta. Njezino djelo posljedica je izravnog djelovanja na samu prirodu s nečim što joj ne pripada. Raznim vrstama šarene tkanine (ružičaste, nijansi crvene, ljubičaste i plave), trakama raznih duljina i debljina intervenirala je u prirodi. Na nepokošenoj livadi tkaninu, prethodno rasparanu u različite veličine, ponovo je svezala u jedno i svojim tijelom, krećući se livadom, ostavila je trag.

Za kraj možda je najbolje napisati kako se sljedeći skup planira za godinu dana. Nadamo se da će se tada pozivu odazvati i neetnološki stručnjaci, jer bilo bi korisno čuti i drugu stranu. Držim fige da se uspije iskamčiti dovoljno novaca da ovaj projekt krene, te da se ne dogodi fijasko kao ove godine, s obzirom na to da nismo bili u financijskoj mogućnosti ugostiti neke od stručnjaka.