Razgovor s britanskim socijalističkim povjesničarom, poznatim aktivistom i utemeljiteljem pokreta Beard Liberation Front (Front za oslobođenje brade)
Kako ste došli na ideju osnivanja BLF-a i kako biste opisali njegovu misiju?
Ideja je nastala sredinom devedesetih, a pokret je zamišljen kao humoristična platforma za jedan ozbiljniji društveni komentar. Cilj BLF-a je razotkrivanje pogonofobije, odnosno iracionalnih predrasuda usmjerenih protiv brade. Ali pokret je od šireg značaja, relevantnog i za muškarce i za žene: stvar je u tome da bi svima trebalo biti dopušteno da se odijevaju i izgledaju kako žele. Ne radi se o organizaciji u kojoj se naplaćuje članstvo, već o neformalnoj mreži čiju jezgru čine ljudi koji BLF podržavaju već dugi niz godina, a među njima su i članovi parlamenta te čelnici trgovačkih sindikata koji direktno utječu na politiku i smjer djelovanja raznih institucija. U Ujedinjenom Kraljevstvu se BLF prometnuo u značajan pokret i problemi brade su sada, uglavnom, mnogo bolje medijski tretirani. Stupanj nezaposlenosti bradatih još uvijek ostaje razlogom za zabrinutost.
BLF postaje internacionalni pokret; širi se izvan Britanije. Što očekujete od BLF-ove internacionalne budućnosti?
Jednostavno rečeno; oprezan sam. Dobro je što BLF postaje aktivan i izvan UK-a. Ali značenja mogu varirati, stoga je važno razumjeti moguću različitost značenja unutar svakog pojedinog konteksta.
Na svom blogu pišete o bradama, pivu i socijalizmu. Kako biste opisali povezanost između navedenih tema?
Te teme nisu nužno povezane, iako su u životu Karla Marxa definitivno bile. Mogao bih pisati odvojene blogove za svaku od tih pojedinih tema, ali moj je cilj imati unikatnu Web prisutnost; malo uvrnutu, ali posebnu.
Zazor od brade
Kad smo već kod Weba, ekstenzivno koristite društvene mreže, ali ujedno ističete i njihove granice...
Ako ih koristite vješto, svakako ćete uspjeti priopćiti neke stvari. Ali ne valja previše računati na njih kada, na primjer, okupljate ljude za neki prosvjed. Za to je najbolja staromodna metoda razgovora s ljudima. Reference na bradu, koje možete vidjeti na društvenim mrežama, podsjetnik su na loše strane pokreta za oslobođenje brade. BLF ne retweeta ništa antisemitsko ili islamofobno, i čvrsto podržava LGBT pokret. Valja napomenuti i to kako ne smatramo da postoji samorazumljiva poveznica između seksa, seksualnosti i dužine brade. Da kažem to na fini način.
Kako vidite političku pozadinu pogonofobije, odnosno straha od brade?
Ljudi na čelnim političkim pozicijama uvelike zaziru od brade. Ima vrlo malo bradatih vođa – u G8 nema ni jednog. Prisutno je jedno opće nepovjerenje prema ljudima s bradom – predrasuda je da brada nešto skriva, a tu ideju odnedavno potpiruje i islamofobija.
Brada i borba
Svake godine se mnogi ljudi iz javnog života natječu za vašu nagradu Brada godine; među dosadašnjim kandidatima su bili Peter Jackson, Ricky Gervais, Slavoj Žižek, Brian Blessed... Po kojim kriterijima izabirete kandidate za ovu prestižnu nagradu?
Kriteriji su jednostavni. Mora se raditi o bradi koja je pozitivan utjecaj u javnom životu, i ništa više od toga. Ne gledamo previše na politička opredjeljenja kandidata, iako nikad ne bismo nominirali osobe s krajnje desnim ili fašističkim stavovima, kao ni homofobe, ženomrsce i slične.
Kao predani socijalist, kako vidite situaciju u svijetu, i što smatrate potrebnim za realizaciju potencijalne promjene?
To je prilično veliko pitanje za jedan kratki intervju. Aktivni sam socijalist i sindikalist. Mogućnost promjene vidim u organiziranju i mobiliziranju “odozdo”. Kriza sustava tržišnog kapitalizma sugerira socijalističko rješenje, ali ono se neće dogoditi automatski. Takvo što se mora graditi. Čini se da je u ovom slučaju najprikladnije upotrijebiti slogan – svoj mir nalazimo u borbi!