#440 na kioscima

23.1.2015.

Jenni Fagan  

Som


Pokupi ga između mandarina na akciji i organski uzgojenih mrkvi. On ima ime. Njegov je vrat dvostruko duži od onoga kakav bi vrat trebao biti. Glava mu nalikuje malenoj interpunkcijskoj točci. Uvijek nosi kapu, a ramena su mu široka, zbog čega nalikuje na slovo T, no čini se da njoj to ne smeta. Ona se nasmiješi, u jednoj ruci držeći mandarinu, počeše bedro i zadigne suknju. On pogleda njene duge tanke čarape i okhrnute visoke pete i nešto kaže, a potom ona nešto kaže i stvar je riješena.

Kroz mrak odlaze do njezinog stana.

Bori se s ključem u stubišnim vratima. Stišćući džoint u ustima, gura ga i drma dok ne popusti. Sjene potamnjuju njenu crvenu kosu, stubištem odjekuje kuckanje njezinih potpetica, a on se zapita je li ikada ikoga ubila. Izgleda kao da bi mogla. Ne pali svjetla kad uđu u stan, on je prati, ona pokaže na kauč i on sjedne. Pusti ploču – psihodelija šezdesetih. On se upita otkud ona zna za psihodeliju šezdesetih. Ona natoči čašu vermuta, a on iz torbe izvadi limenku pive. Njezina dnevna soba miriše na cigarete i još nešto. Vani bruji promet. Svjetla farova klize po zidu, preko televizora, prijeđu preko tepiha pa nestanu ispod prozora.

“Često ovo radiš?” upita on.

“Aha”, izdahne ona nezainteresirano.

“I uvijek u Lidlu?” otpije malo.

“Ponekad u Somerfieldu”, kaže ona. “Jednom sam u Tescou.”

“Sviđa mi se tvoja iskrenost”, kimne on.

“Ne da mi se lagati.” Skine majicu. “To je dosadno do besvijesti.” Položi njegovu ruku na svoju sisu. “Savršenstvo mi dosađuje, lijepo me ostavlja ravnodušnom, zdravih ljudi se gnušam.”

“Hvala kurcu!” kaže on dok mu se ona trlja o prepone.

“Kladim se da bi ga zabio u bilo što.”

“Otprilike.”

“I u lubenicu?”

“Već jesam.” Draška joj bradavicu, položi ruku oko njenog vrata.

“Sirovi odrezak?”

“Trenje je za kurac, a i smrdi.”

Zgrabi mu gumb, otkopča zatvarač.

“Psa?” šapne.

“Ovisi o pasmini”, promrmlja, a ona mu pokuša skinuti vunenu kapu, no on je potegne nazad na glavu. Iskobelja se iz hlača.

“Pojebao bi psa?”

“Jebem tebe, zar ne?” kaže, a ona se nasmije. Krene skinuti čarape i cipele, ali on je zaustavi.

“Ostavi ih”, kaže. Razdvoji joj noge i zabije njenu ruku u međunožje. “Bi ti poševila mrtvaca?”

“Samo mrtvace i ševim.”

On povuče svoja kvrgava koljena prema gore, obuhvati joj lice nogama i zabije joj kurac u usta. Slina joj kaplje s brade, a oči joj se zasuze, ploča završi i ona ga lupa po bedru dok ga ne izvadi.

“Bi li”, upita zadihano, uspravljajući se u sjedeći položaj, “pojebao ribu?”

“Definitivno”, odgovori polako masturbirajući, drugom joj rukom povlačeći glavu unazad dok joj se vrat ne izloži poput kosti pod prigušenim svjetlom. Nagne se da joj posiše bradavicu.

“Što, ulovio bi je, ubio, pojebao, pojeo, posrao?” On kimne i posiše jače. Ona ga zgrabi za kosu i nagne mu glavu unatrag, a usta mu ostanu razjapljena, glatka, mokra, ružičasta.

“Zašto?” zaškilji prema njoj, “Uzet ćeš mi to za zlo?’

Ona polako odmahne glavom i okrene se kako bi se mogli vidjeti u dugom zidnom zrcalu. 

“Ne, ne želim to gledati”, kaže povlačeći je između sebe i odraza. “Malo sam sjeban u tom pogledu.”

“Samo sjebane muškarce i volim.”

“No, pa, ja stvarno, stvarno, stvarno, pun kurac mrzim svoje tijelo”, kaže gledajući je u oči.

“Ja mrzim tvoje tijelo”, odvrati ona i noktima mu prijeđe preko leđa.

“Ne, ozbiljno, odvratan sam.”

“Jebeno odbojan. Kaži mi nešto prljavo”, šapne ona.

Grleno zastenje. “Želim promatrati kako te kara konj, veliki crni.”

“Odvratan si.”

“Prestani me onda jebati”, kaže, no pokuša je uhvatiti za leđa dok ona ustaje s kauča.

“Ne”, reče ona, “volim kad mi se nešto gadi, to me napaljuje.”

Podigne ostatak džointa i zapali ga.

“Ni trunke pristojnosti”, prekori je, pokazujući na svoj napola dignuti ponos koji je izgledao kao da se ispričava. Onako mlohav nagnuo se nadesno, još uvijek vlažan.

“Gdje su mi maniri?” izdahne i iziđe iz sobe.

“To se i ja pitam”, promrmlja promatrajući njezin stan. U redu je, skoro pa čist, televizor je za kurac, ali mogao bi nabaviti televizor, mogao bi ovdje živjeti, misli si. Pita se koliko bi mu dugo trebalo podzemnom do posla.

“Živiš s nekime?” vikne za njom.

“S Martinom”, kaže prigušeno i on je čuje kako kopa po ladicama.

“To ti je dečko?”

“Ne”, vikne iz kuhinje.

“Što radiš tamo?”

“Samo sekundu”, vikne.

On baci pogled na njezin stereo, njegov je bolje marke, morao bi donijeti svoj.

“U redu”, vikne ona. On se ležerno dovuče, trgne i zastane te snažno trepne.

Na vrhu njezinog frižidera stoji akvarij. U njemu je som. Som ima duge brkove, raspliću se po prljavom staklu poput art deco špageta. Vreba iz mutne vode.

“Upoznaj Martina”, kaže ona.

“Martina?”

“Aha.”

“Zašto Martin nosi ruž za usne i plavu periku?”

“Martin bi htio da ga poševiš”, odgovori ona, “pa si je dao truda.”

“Nema šanse da to pojebem.”

“Zašto ne?”

“Više volim prirodan izgled”, kaže i slegne ramenima promatrajući mokru sintetičku plavu kosu.

Martin otvori pa zatvori velika crvena usta.

“Povrijedio si mu osjećaje.”

On se počne ceriti. I ona. On ulovi svoj odraz u prozoru, svoj dugi vrat, preduge ruke, preširoka ramena, čunjastu glavu, izduženo konjsko lice. Lice mu je toliko izduženo da uznemiruje malu djecu, uznemiruje njegovu majku, uznemiruje zaštitare. Nikad nijednu ženu nije poševio ako nije bila napušena ili pijana, i one, kada se probude dan nakon, obično budu uznemirene. Ona se ne čini uzmenirenom. Kao ni Martin.

“Kradu ikre cihlida, pojedu ih i onda u njihovim leglima ostave vlastite pa cihlide inkubiraju somove, izglegnu ih, imaju 27.000 okusnih pupoljaka.”

“Čime si ono rekla da se baviš?” upita on.

“Antropologijom”, odgovori ona.

Podigne soma iz akvarija i pomiluje mu kožu prekrivenu sluzi. On promatra kako mu se škrge otvaraju i zatvaraju. Njegovi dugi brkovi položeni preko njenih blijedih ruku lelujaju. Skine mu plavu periku s glave pa som izgleda prećelavo, kao razotkriveni transvestit. Njegove crvene usne otvore se i zatvore te ga ona pažljivo položi natrag u akvarij, opere ruke nad sudoperom.

“Što ti kažeš na ovaj vrat”, pokaže na svoj dugi vrat, “i čunjastu glavu?” nasrtljivo upita, strgnuvši vunenu kapu.

“Apsurdno do bola”, kaže ona ozbiljno i prođe u dnevnu sobu.

Odjednom se on osjeti lakše. Skoro mu dođe da pojebe Martina, onako, iz pristojnosti, kao dobar gost. Prati je do sobe i legne na kauč pored nje. Zapali cigaretu, a ona mu je izvadi iz usta i puši je. Drže se za ruke i slušaju ploču, promatraju svjetla farova kako klize po zidu.

S engleskoga prevela Lana Filipin.

preuzmi
pdf