Afera Seralini i europska polemika oko GM hrane
Posljednjih dana europsku javnost potresa događaj koji je za povijest već dobio ime: Afera Seralini. Podsjetimo, Michelle-Eric Seralini, profesor sa sveučilišta u Caenu, u studenom je prošle godine objavio rezultate istraživanja o utjecaju prehrane GM kukuruzom NK 603 na zdravlje laboratorijskih štakora, pod nazivom Dugoročna toksičnost Roundup herbicida i na Roundup otpornog genetski modificiranog kukuruza. Rad je objavljen u znanstvenom časopisu Journal of Food and Chemical Toxicology (dalje: JFCT) i, u skladu s pravilima objavljivanja znanstvenih članaka, prošao peer review, odnosno zadovoljio kriterije objavljivanja. Međutim, krajem studenog 2013. uredništvo časopisa odlučilo je povući članak s obrazloženjem da podaci dobiveni istraživanjem nisu dovoljni za zaključak o eventualnoj štetnosti GM kukuruza po zdravlje eksperimentalnih životinja. U obrazloženju urednika stoji kako nema naznaka da su podaci u osnovi Seralinijeve studije pogrešni niti svjesno pogrešno interpretirani. Pa ipak zaključci istraživanja ne mogu se prihvatiti kao “konkluzivni” te se zbog toga članak povlači.
Opće obrazovanje nam govori kako su rezultati bilo kojeg znanstvenog istraživanja rijetko kad konkluzivni te da je teško uopće naći znanstveni projekt s takvim ambicijama, izvan područja kreacionističke teologije i nacističkih rasnih studija. Svrha objavljivanja znanstvenih radova jest povećanje znanja kroz pružanje novih iskustvenih spoznaja, koje se podvrgavaju kritici i testiranju. Zbog čega onda povući ovaj članak, koji je prvu postaju na tom putu, odnosno peer review, već prošao, a prof. Seralini je napomenuo kako rezultate istraživanja ni sam ne smatra konkluzivnima, već u najboljem slučaju indikativnima za daljnje istraživanje utjecaja GM hrane na živa bića? Da bi dobili neke ideje po tom pitanju, uzmimo si malo vremena za kratki uvod u proceduru ulaska GM proizvoda na europsko tržište što će nam pokazati i značaj ovog slučaja za cijelo europsko društvo.
GMO I EUROPSKA UNIJA
Procjena sigurnosti uvođenja nekog GM proizvoda na tržište Europske unije – bilo kao hrane, životinjske prehrane ili sjemena za poljoprivrednu kultivaciju – temelji se na proceduri u kojoj centralno mjesto igra Europska uprava za sigurnost hrane (EFSA). Proces započinje obraćanjem prijavitelja, odnosno proizvođača, nadležnom tijelu u vladi države članice na čije tržište se proizvod plasira. Vlada države članice u roku od 14 dana mora podnijeti zahtjev EFSA-i koja u roku od 6 mjeseci provodi postupak procjene rizika. Na osnovi mišljenja EFSA, Europska komisija odobrava ili odbija autorizaciju uvoza predmetnog proizvoda, što se upućuje na glasanje Vijeću ministara Europske unije. Do sada ovaj je proces itekako zagorčao život agrobiznisu, jer se Vijeće ministara pokazalo veoma uskim grlom za puštanje GM proizvoda na tržište. Stoga, stavljajući europsko zakonodavstvo u globalni kontekst, uvriježeno je mišljenje kako Europska unija ima veoma strogu regulaciju distribucije i uzgoja proizvoda koji sadrže GMO. Primjerice, zabrana sijanja GM usjeva na snazi je u većini država članica, a cjelokupni proces nabave, distribucije i uzgoja GM proizvoda u rukama je njihovih nadležnih institucija. U tom smislu, slabo informirani prigovori da članstvo u EU samo po sebi širom otvara vrata navali GMO-a formalno nisu točni. Međutim, život i ekonomija ne opterećuju se uvijek formalnostima. I to nas vraća na aferu Seralini.
PROBLEMI U KURUZI
Naime, dvogodišnje istraživanje prof. Seralinija prvo je u svijetu, o agrobiznisu neovisno istraživanje dugoročnih toksikoloških učinaka GM prehrane. Ako pročitamo mišljenje EFSA-e kojim se daje pozitivna procjena rizika predmetnog NK603 kukuruza, možemo opaziti da su bile provedene analize genetskog sastava biljke, odnosno, kako je utvrđeno da uneseni gen nema drugu funkciju osim rezistentnosti kukuruza na glifozat – herbicid koji u paketu s njim distribuira tvrtka Monsanto. U tom smislu NK603 je u skladu s načelom bitne jednakosti (eng. substantial equivalence) prema kojem GM kukuruz ima jednaka svojstva kao i prirodni, osim one razlike koja je unesena genetskom modifikacijom. No što je s eventualnim nuspojavama, odnosno nepredvidljivim rizicima što ih ovaj postupak može izazvati? O tome bi nešto mogla reći toksikološka analiza, no ESFA je po tom pitanju prihvatila već postojeću studiju iz matične države prijavitelja, SAD-a, kao relevantnu. Tu je studiju svojedobno proveo prijavitelj sam – tvrtka Monsanto.
Podsjetimo, u JFTS je između 2004. i 2012. objavljeno 7 toksikoloških studija koje opisuju utjecaj prehrane laboratorijskih štakora vrste Sprague-Dawley GM biljnim proizvodima. Najduži period laboratorijskog testiranja na kojem se one temelje iznosi 90 dana. Također, sve studije su djelo proizvođača predmetnih GM proizvoda, odnosno tvrtki Monsanto (jedna studija) i Pioneer (ostalih šest). Činjenica da su temeljna toksikološka istraživanja ugrađena u proces odlučivanja EFSA-e djelo proizvođača i distributera GM proizvoda, uvodi u raspravu novu varijablu. Naime, jedan od prigovora nekih pripadnika znanstvene zajednice studiji prof. Seralinija odnosi se na njegov anti-GMO aktivizam. Budući da je riječ o znanstveniku koji se javno protivi nereguliranoj cirkulaciji GM proizvoda na tržištu kao i kultivaciji GM usjeva, njegov stav navodno nije objektivan. Tome u prilog postavilo se i metodološki opravdan prigovor zbog uključivanja fotografija pokusnih štakora u znanstvenu studiju, što nije uobičajena praksa – vjerojatno da bi pojačao utisak istraživanja na javnost, ali ipak daleko vjerojatnije zbog preneraženosti vlastitim rezultatima, prof. Seralini priložio je fotografije tumorima prekrivenih štakora iz skupine hranjene isključivo NK603 kukuruzom, što nije prošlo bez efekta šoka u javnosti. Seralinijevi kritičari tu su dodali i argument prava životinja, no koliko možemo vidjeti, nisu odgovorili na pitanje: koji je to kriterij objektivnosti ako se EFSA oslanja isključivo na istraživanja sasvim sigurno pristrane stranke, odnosno predstavnika agrobiznisa?
Što je to otkrila Seralinijeva studija, a da je izazvalo tolike kontroverze? Istraživanje na 200 štakora tijekom dvije godine njihovog životnog ciklusa pokazalo je, riječima prof. Seralinija, kako “u slučaju ženki, svi primjerci iz eksperimentalne skupine pokazuju dva do tri puta učestaliju i bržu smrtnost nego oni iz kontrolne skupine. Ta je razlika bila vidljiva u tri skupine muških jedinki hranjenih s GMO. Svi su rezultati bili hormonalno i spolno uvjetovani, a patološki su profili usporedivi. Ženke su razvile velike tumore mliječnih žlijezdi gotovo uvijek češće i ranije nego primjerci iz kontrolne skupine: od organa koji su zakazali hipofiza je druga po učestalosti; spolni hormonalni balans izmijenjen je tretiranjem GMO-om i Roundupom. Kod muških eksperimentalnih primjeraka, zagušenje i nekroza jetre 2.5-5.5 puta su češći nego kod kontrolne skupine… muški eksperimentalni primjerci dobili su četiri puta veće… tumore nego oni iz kontrolne skupine”. (izvor)
PRINCIPIJELNA NEPRINCIPIJELNOST
U prijevodu: veći broj štakora hranjenih GM kukuruzom su uglavnom brzo i na veoma ružan način pocrkali. Ovi rezultati, potkrijepljeni neugodnim fotografijama tumorima deformiranih štakora, sasvim sigurno ne popravljaju ukus GM obroka koji agrobiznis želi donijeti na stolove europskih domaćinstava. Međutim, presudni prigovori što su ih prof. Seraliniju i njegovoj skupini postavili njihovi protivnici odnose se ponajprije na metodologiju istraživanja. Uglavnom se svode na to da je broj eksperimentalnih štakora bio premalen za donošenje konkluzivnih statističkih zaključaka te da je riječ o vrsti koja ionako ima visok postotak smrtnosti u periodu od dvije godine. Pritom treba napomenuti kako je riječ o istoj vrsti štakora koja se koristila u prijašnjim kratkoročnim istraživanjima GM korporacija. Seralinijev odgovor na prigovor o malom broju pokusnih životinja jest kako je riječ bila isključivo o istraživanju kronične toksičnosti, a ne kancerogenosti, što je sasvim u skladu s protokolom provođenja ovakvog tipa istraživanja.
U svakom slučaju, povući neki članak nakon godinu dana bez da se pokazalo kako je utemeljen na a) falsifikatu podataka ili nenamjernoj grešci, b) plagijatu ili ponavljanju već objavljenog i c) ne-etičkom istraživanju predstavlja povijesni presedan. Obrazloženje glavnog urednika JFCT priznaje kako nijedan od tri kriterija nije narušen, i poziva se isključivo na načelo prema kojem rezultati nisu konkluzivni. Na čitatelju je da prosudi u kolikoj mjeri je to opravdanje uvjerljivo ako znamo da takvo načelo ne postoji. Tome u prilog – da olakšamo razmišljanje – valja zaključiti napomenom koju su dodali predstavnici civilnog društva. Časopis je u svibnju 2013. formirao novu funkciju pridruženog urednika za biotehnologiju koju je preuzeo dr. Richard E. Goodman, nekadašnji zaposlenik Monsanto-a, a njegovo imenovanje kronološki koincidira s početkom kampanje za povlačenje Seralini studije. Premda je formalno dosljedno za suradnika na pitanjima biotehnologije postaviti čovjeka koji se njome bavi tamo gdje se nju i stvara – unutar agrobiznisa, ova koincidencija doista priziva bajku o carevom novom ruhu. Jer podsjetimo se očiglednog: život i ekonomija, jednako kao i smrt, nisu skloni formalnostima i koincidencijama. GM proizvodi u posljednjem desetljeću na rijetko učinkovit način ujedinjuju javnost u masovnom, premda uglavnom pasivnom, otporu. Apsurdno je pritom da se toliko uporno na tržište gura nešto što većina ciljanih potrošača ne želi konzumirati te se stječe utisak da je suprotstavljanje deregulaciji propisa o uvođenju i označavanja GM proizvoda u Europi svojevrsno opsadno stanje u kojem se jedna strana uporno trudi pokloniti rajsku jabuku nekome tko sabire sve svoje snage da taj poklon odbije. Afera Seralini u tom će smislu bez sumnje biti važna stranica u povijesti “zelene revolucije”. Premda se povlačenjem članka iz JFCT studija prof. Seralinija više neće moći citirati ili koristi kao dokaz na sudu, sam način njezinog povlačenja vjerojatno će dodatno osnažiti otpor GM proizvodima u javnosti. Koliko to šteti namjerama agrobiznisa, koji se do sada na istu nije pretjerano obazirao, pokazat će budućnost.