Analiza vrijednosti komercijalnog plesnog kazališta kroz opis premijerne predstave YOUYOUYOU Kennetha Kvarnströma, izvedene u Stockholmu, uz kontrast citiranih misli Selme Banich
Najdražu štokholmsku kazališnu scenu Hörsalen, smještenu unutar kompleksa Kulturhuset/Stadsteatern u samom centru grada, koja svojom građom podsjeća na Dvoranu Istra Zagrebačkog kazališta mladih, gledam kroz iznimno gust sloj dima radi kojeg mi se oči ispunjavaju suzama. Ljudi čija lica mogu vidjeti, jer mi sjede dovoljno blizu, ne dijele moj nesporazum. Njihove oči su suhe… Ti isti ljudi, ljudi suhih očiju, pri kraju predstave skaču na noge zviždući, dok ja sjedim duboko u vlastitu sjedalu, iz čiste pristojnosti udarajući dlanom o dlan.
Napetost, mišićna Posljednjih šezdeset minuta ljudi suhih očiju i ja promatrali smo tijela šest plesača u jednakom stanju mišićne napetosti. Stanje mišićne napetosti dopuštalo je plesačima da se uz oslonac i potporu kolega plesača u svojim crnim čarapama kližu po plesnom podu. Stanje mišićne napetosti, uz klizanje, dopuštalo je plesačima da kratkim pokretima ruke na trenutak prekinu stanje mišićne napetosti čineći time kontrast stanju mišićne napetosti, budući da je ono kontinuirano dominiralo plesačkim tijelima za vrijeme trajanja predstave. Kontrast dobiven prekidom stanja mišićne napetosti kratkim pokretima ruke koreografski je uvijek prisutan element iznenađenja.
Četvrti koreografski element jest mirno, ali uspravno stajanje; ruke uz tijelo, leđa okrenuta publici. Četvrti koreografski element činio je kontrast ostalim koreografskim elementima: stanju mišićne napetosti, klizanju u crnim čarapama uz oslonac i potporu kolega plesača te uvijek prisutnom koreografskom elementu iznenađenja dobivenom prekidom stanja mišićne napetosti kratkim pokretima ruke.
Citiram Selmu Banich u interpretaciji Anje Maksić Japundžić iz knjige Dijalozi o Gavelli, izdavačke kuće Biblioteka Eurøkaz 003; Zagreb, 2009. godine: “SELMA: Muči je terminologija i voljela bi razjasniti pojam autoriteta”.
Napetost, kostimi Koreografska kompozicija četriju koreografskih elemenata u svojih je šezdeset minuta trajanja prerezana presvlakom kostima – tri puta. Kostim crne boje predstavljen je na dva načina. Prvi način: lica plesača prekrivena dijelom kostima. Drugi način: lica plesača otkrivena. Treći kostim koristi istu bazu: crne hlače peglane na crtu. Gornji dio trećeg kostima djelomično je proziran komad zeleno-plave i crveno-narančaste boje. Lica plesača: prekrivena.
Zeleno-plava i crveno-narančasta boja izmjenjuju se na svakom kostimu na drugačiji način. Zeleno-plava boja funkcionira kao pozadina. Crveno-narančasta boja pojavljuje se u različitim kombinacijama različito složenih romboidnih oblika omeđenih crnom crtom. Crveno-narančasta boja pojavljuje se u različitim kombicijama prošaranih crta koje podsjećaju na nasumične poteze kistom. Navedeni kostim nekoliko je ljudi suhih očiju u razgovoru koji je uslijedio trajanje predstave zadovoljno usporedilo s kostimom koji nosi popularni super-junak: Spiderman. “SELMA: Ponovo poteškoće, ovaj put sa sintagmom organski elementi glumca. … Ne priznaje apstraktno, intuitivno shvaćanje tih pojmova. Razmišlja o nečem što bi bila opreka tome, pita se kakvi bi to bili onda ne-organski elementi glumca.”
Napetost, autoriteti Svjetlosni elementi korišteni za vrijeme trajanja ove predstave mogući su radi prisutnog dima. Svjetlosni elementi podijeljeni su u dvije tematske skupine. Prva tematska skupina serija je svjetlosnih aplikacija koje svojim rubovima režu prostor, stvarajući izlolirane osvijetljene prostore između kojih ostaje tama. Druga tematska skupina serija je bijele boje koja ispunjava prostor i koristi prisutnost dima kako bi izbrisala prostorni osjećaj dubine. “SELMA: Ponovno uznemirena nejasnim definiranjem pojmova; muče je riječi kao što su organski elementi (što je to točno…?), autoritet (smatra da je riječ o nečem autokratičnom, nužno agresivnom i dominantnom bez pokrića, time i odbojnom), ekspresija (ne želi da se kaže da nema ekspresije, ili da je ona nužno loša; nije sigurna govorimo li o unutarnjoj ili vanjskoj ekspresiji, koja nas zanima i koju smatramo poželjnom).”
Glazbena pozadina prati razvoj predstave. Od svih prisutnih elemenata glazbena pozadina je najmanje apstraktan element. Kroz šezdeset minuta trajanja predstave glazbena pozadina je uglavnom zvučala kao soundtrack sljedećih filmova: Matrix, Blade Runner, Dirty Dancing, Lion King te jednog zamišljenog dokumentarnoga filma na zamišljenu temu (moguć naziv zamišljenog filma na zamišljenu temu: Utjecan antičkih afričkih ritmova na neistražena područja europske elektronske glazbe osamdesetih godina dvadeset i sedmog stoljeća).
Za vrijeme trajanja predstave sedam sekundi odvija se bez prisutnosti glazbe. U tih sedam sekundi svjetla su gotovo ugašena. Jedan od plesača leži na sredini scene, a ostali stoje blizu rubova iste. Plesači na trenutak napuštaju stanje mišićne napetosti. Sa stanjem mišićne napetosti prostor zakratko napušta i ekspresija koreografovog estetskog autoriteta. Plesači svojim opuštenim stavom kao da predstavljaju davno zaboravljeni organski element, element čovječnosti. Element koji uokviren ovom predstavnom izgleda nepoželjno, neuko i neugledno. S povratkom glazbe, vraća se napetost, a s napetošću i interes ljudi suhih očiju. Citiram: “Selma je ovdje bila izašla iz prostorije. Šteta, baš nas je zanimao njezin komentar.”