#440 na kioscima

18.11.2013.

 

Temat: Revija malih književnosti


Vladimir Martinovski

UKRIŽANE BIOGRAFIJE

Ona živi

između dva datuma

koji se više neće

ponoviti, a on – između

tri želje koje samo čekaju



da jedan dan uhvati

zlatnu priliku.

Ona živi između



četiri godišnja doba

što se mijenjaju u jednome danu,



a on – između pet crtovlja

koja odbijaju da budu

iscrtana u violinski ključ.



On živi između šest šestara

zaboravljenih pod školskim klupama



i sedam brojeva na kalkulatoru,

izblijedjelih od previše

životnih računica,



a ona – između osam sastanaka

zakazanih za idućih devet sati.



Zar ima nešto čudno u tome

što će se njihovi

životi možda



ukrstiti tek

u desetoj strofi?



(Dosad neobjavljena.)



PREŠUTNA SUGLASNOST

Ako slijedite nebo

ne možete dohvatiti zvijezde

Dante



Ako slijedim mrave

pronaći ću mrvice kruha od

jučerašnjeg ručka

ali u mravinjaku neću

čuti pjesmu cvrčka



Ako slijedim potoke

jednoga ću dana stići do mora

ili čak i do oceana

ali tamo, voda što se slijeva

nema istu bistrinu



Ako slijedim pahuljice

jednoga ću se jutra sliti sa

sveprisutnom bjelinom

ali ću se morati

pomiriti s topljenjem



Ako gledam u zvijezde

jedne ću noći stići

do kraja neba

ali možda će mi tamo

nedostajati Zemlja



Zato danas nikoga ne slijedim





MRTVA PRIRODA S DVA KOFERA

Nabrekli

kao tikve

prije pucanja

dva kofera

čekaju nasred

hodnika



Za mnogo

odjeće

knjiga i

sitnica

nije bilo mjesta



(vraćamo ih

u ormare

po vitrinama)



U sve njih

kao da se na

tren useli

neki nijemi

neizreciv

osjećaj: možda



tuga svih onih

za koje nije bilo mjesta

u velikom Noinom koferu.

 

(iz zbirke Prije i poslije plesa, 2012.)

Prevela Maja Mastnak-Car.











Zvonko Taneski

SRETNO SE VRAĆAJUĆI KUĆI

Vraćam se kući s godišnjeg odmora:

u stan nije provaljeno, namještaj je čitav,

pjesme na policama nepošarane

slovački roman, nepreveden, na radnom je stolu.



Hoće li te razveseliti činjenica

da se ništa nije dogodilo

da nije gore

da se svi ministri drže u foteljama

da su neprijatelji samo ostarjeli

da u poštanskom sandučiću nema nikakvih telegrama

da novine imaju iste naslovnice

da ćeš u njima pročitati kako je tu nekoć bilo dobro

da se ništa ne treba mijenjati

da su se svi promijenili

i misle po novom, po novom

naređuju i slušaju

kako disidenti stalno nešto izmišljaju,

a spasitelji stalno spašavaju,

pa zato i stari pjesnici moraju pisati po novom

i djeca se igrati (po starom)



Štoviše – i zrak se još uvijek može disati

i voda se može neprokuhana piti

i smeće ti na ulici još uvijek prvo upadne u oči

nakon bolnice se ne ide na groblje

osim u iznimnim slučajevima,

sve je iznimno,

jer kad shvatiš kako je sve po starom

kad se vratiš s godišnjeg odmora,

to je sretan podatak.



Ili uvredljiv.



ZAPIS U KAJDANCI

Balerina stavlja kajdanku na noćni ormarić.

Gasi stolnu lampu,

i nastavlja se kartati s leopardima, -

oni joj pak polako trgaju

ukrasne žrtvene poklone –

i naizmjenično ponavljaju, kao da je dio obreda

s flert manirama



Pomisao kako bi joj netko htio pomoći je bolest

koja se mora izliječiti odnosno, preležati.



A što sadrži zapis u kajdanci?

 

Ne moraš izlaziti iz kuće, ostani za stolom

i osluškuj! Ne moraš ni osluškivati, samo čekaj!

Ne moraš ni čekati, budi samo potpuno tiha

i neprimjetna; leopard će ti ponuditi

da mu skineš masku. Ni on sam to ne zna,

zato će zavijati pred tobom u transu.



Riješit će ti zagonetku: radi u tvrtki u kojoj još uvijek

izrađuju stare gramofone.



POBAČAJ PJESME I ŽIVOTA

1.



Gori u meni stara koža,

vatra zahvaća i kosti, preko zidova – i rebara ulica

gore gradovi u meni

rijeke mi teku posred tijela



obojani zid stvara mi azil

jastuk je od istog materijala kao i san

golotinju se ne može dvaput udvojiti

reprizirati je



(biti gol u duši posljednja je golotinja

koja još uvijek ima cijenu –

o svemu ostalome može se lagati.)



Golotinja gori, spašavajući svijet od trivijalnosti,

originali, pak, ne mogu izgorjeti, oni su arhivirani.

Pulsirajuće srce oslikava na crno-bijelom monitoru

slomljene naočale u futroli, šal, 12 knjiga



voljeti znači tolerirati laž



Ne boj se, oni što te pozdravljaju voda su koja sama isparava –

likvidacija ide po zacrtanom planu



Barem su djeca ovdje.

Malovjerni, mislite na koralje!



2.



Stavljam pjesmu pod rendgen.

Možda će prepoznati i definirati bolest.



Ekscelencijo, budite barem danas malo pronicljivi

san samo neka ostane lijen –

kad je stih još uvijek gol, neobučen u odjeću riječi

napravite pobačaj pjesme i života.



Uspješno abortirajte.



(Iz zbirke Čokolada u portfelju, 2010.)

Prevela Maja Mastnak-Car.

preuzmi
pdf