Jutro kada je Sveta Jelena plakala
Jutro kada je Sveta Jelena plakala
Došlo je nakon noći
U kojoj su efendrini gorjeli u vinu
Ubili smo Boga u jaslama
I podijelili grad
Stari su jecali
U okrutnom živinom zboru
A mi smo spavali
U svojim jaslama
Poklanjajući nove bogove
Novim generacijama
Imaš me, rekla je
žene
koje te natjeraju
da ubiješ.
žene
čiji parfem bazdi
na tvoju krv.
živjeti se isplati
jedino za takve žene.
sada napokon
istinski
živiš.
više nikada
nećeš živjeti
sam.
plešeš
na njezine korake,
ali držiš oko
na pištolj
koji joj viri
iz torbice.
više ne spavaš.
više nikada
nećeš spavati
sam.
konobari
to znaju.
alkići za šankom
to znaju.
njezine prijateljice
i tvoji prijatelji
to znaju.
svi odmaknuti kraljevi
promatraju taj ples
kraljice i pijuna,
obrede bogomoljke.
više nikada
nećeš piti
sam
na posljetku
ostanu samo
odjeci glasina
u napuštenim
hodnicima hrama.
ikone svetaca,
na čijim očima
drijema sažaljenje,
prate te
niz drevne dvorane,
a ti znaš
da nikada nećeš
umrijeti
sam.
Ljubav i rat
Loše žene su samo loše žene.
Isto kao što su i loši zubi samo loši zubi.
Ili naučiš živjeti sa njima
Ili postaneš slab.
A kad si slab
postaneš očajan.
A kad si očajan
istina postane agonija.
Ljubav nije istina
Ali je agonija.
Isto kao što i rat nije istina
Ali je agonija.
U ljubavi i ratu
Poginuli su mnogi dobri ljudi.
Sasvim je pogrešno
Poginuti za ljubav.