Fragment romana koji je proglašen švedskim romanom godine 2010.
i preveden na skoro 30 jezika
***
U snu stoji zajedno s Aleksom na ulaznim vratima arhiva. Na istom ulazu guraju se još stotine ljudi koji također čekaju da prestane kišiti. Věra još nikada nije doživjela takvu kišu. Preko blistave popločene ulice, preko krovova i fasada, posvuda teče i curi. Povremeno munja pošalje udar kroz zemlju od kojeg se tlo ispod cijelog geta zatrese.
Ona i Aleks stoje jedno uz drugo, ali se ne dodiruju, kao da ih je kiša zajedno umotala u jedan topao kaput. Nakon nekog vremena ona jednostavno prestane misliti na to da tamo stoje. Tako je toplo uz njega.
I tad se razvedri. Jedna crta jasno plavog neba otvori se iznad njih.
Ali samo iznad geta. S druge strane ograde i bodljikave žice još uvijek se vide munje i nebo je teško i prazno i crno od kiše.
Kroz to blijedo, vodenasto svjetlo kriješteći prolete ptice. Uz podnožje jednog drvenog mosta izraslo je drvo: golemi jasen čije je korijenje izbilo iz popločene ulice dok mu grane stoje visoko iznad mosta. Na fasadama kuća uokolo, na kojima se još uvijek vide pruge od kiše, izbija zelenilo poput svjetlucavih krila leptira. Prugaste tende se podižu, prozori se otvaraju da uđe svjež zrak. U sjenovitim ulazima kuća i u dvorištima događaju se stvari koje su se prije odvijale samo u tajnosti. Privezuju se konji, sjajne tkanine se razmataju ili oprezno stavljaju preko širokih stolova; postavljaju se tanjuri i čaše. U Wiewiórkinu frizerskom salonu sjede neobrijani klijenti i svi gledaju u istom smjeru, kao da svi slušaju isti glas. Ali jedino što se čuje iz zvučnika koji su postavljeni posvuda po getu jest pojačan zvuk kiše: orkan kiše koji buja i teče u odvode i cijevi.
Ona krene mokrom ulicom, ali osjeća da više nema tijela. Ili kao da se cijeli geto odvojio od onoga što ga drži na zemlji. Vrata i fasade prolaze pokraj nje poput stranica u knjizi koju netko lista, i baš kao da je između stranica te prolistane knjige, i ona klizne van na široka dvorišta prepuna djece. Shvati da nikada prije nije vidjela ovakva getovska dvorišta. Prije su dvorišta bila poput dubokih rupa ili praznina između kuća, besmisleni jarci puni blata i ostataka razbijenih cigli i odbačenog smeća. Sada bunari i drvarnice i poljski zahodi stoje jasno odvojeni; pumpa s ručkom je cijela i lijepo obojena, drvarnice su okružene ogradicama za biljke penjačice, a zahodi imaju ne samo krov premazan smolom nego i drvene zidove i prekriveni su zemljom i sve je pretvoreno u vrt s krastavcima i rajčicama u dugačkim, vrijednim redovima.
A sva djeca...
Stoje u grupicama kao da su došli kroz visoku travu i odjednom zastali, oči su im prazne, a lica blijeda kao u anđela.
Prije u getu nije bilo djece. Starci prije nisu sjedili pod svojim molitvenim šalovima s obrednim remenjem oko ruke i molitvenicima prinesenima očima.
A nije ni kišilo; niti je postojala takva duboka tišina usred kiše.
Iza svega toga što sada vidi, iza djece i kiše i tišine, nalazi se nešto poput svijetlog ždrijela: unutrašnjost bez kraja. I postane joj sasvim jasno, i bez ikakva straha, da ovo znači umrijeti. Treba samo podići svoje tijelo lagano poput papira ravno u to neshvatljivo jasno nebo. I pomisli kako se po svaku cijenu mora oduprijeti tom porivu; mora se zadržati uz sve ovo mučno, zlo i mračno što je zemlja i tijelo i težina i geto.
Ali već je predaleko otišlo.
Više se ne može uhvatiti za sebe. Ni svjetlost se ne hvata.
Odlomak preuzet iz hrvatskog izdanja (Ubogi u Łódźu, Fraktura, Zaprešić, 2011.; Sa švedskog prevela Željka Černok.) Zahvaljujemo Frakturi na dozvoli za objavljivanje odlomka.
Steve Sem-Sandberg (1958) jedan je od najpoznatijih savremenih švedskih pisaca, kao i publicista i prevodilac. Književnu karijeru otpočeo je 1976. kad je objavio dva sci-fi romana, da bi potom napisao čitav niz remek-dela poput romana Theres, Ravensbrück i, naravno, Ubogi u Lođu, roman koji oživljuje jevrejski geto u poljskom gradu Lođu tokom Drugog svetskog rata, kao i ambivalentni lik njegovog Predsedavajućeg, Haima Rumkovskog. Taj je roman proglašen za roman godine u Švedskoj 2010. te je preveden na preko 25 jezika. Steve Sem-Sandberg živi u Beču.