Marina Gržinić  

Zemljovidi i svjetine

kolumna

Predavanje Briana Holmesa održano u Ljubljani 4. rujna 2004.  otvorilo je niz pitanja kojima se bavi globalna zajednica koristeći novu tehnologiju medija i razvijajući oblike otpora. Brian Holmes je jedan od gurua svjetskog globalnog otpora, aktivan u uredničkom odboru časopisa Multitudes, predavač i aktivist, a živi u Francuskoj.

Njegovo predavanje mogu svesti na tri razine. Prva se razina tiče pitanja vizualizacije odnosa moći i institucija/agensa/korporacija u svijetu, druga je identifikacija novog političkog subjekta (ako postoji) i treće je čitav odnos nadgledanja, restrukturiranja i cenzure što provode velike računalne organizacije uz pomoć vlasničkih odnosa softverske tehnologije zajednice besplatnog softvera-otvorenog izvora.

Nova tehnologija – stara hijerarhija

Krenimo, dakle, kao i uvijek, korak po korak. Holmes je predavanje počeo svojom glavnom najavljenom temom koja se tiče kartografija. Taj “biznis” kartografije konceptualno se prilično približava procesima mapiranja Frederica Jamesona u prošlosti, no u slučaju Holmesa ti zemljovidi mapiraju nove teritorije moći, kapitala i utjecaja, kao prvo i najvažnije, Internet i prostore iznova izgrađene uz pomoć novih medijskih tehnologija. Brian Holmes pokazao je niz zemljovida svijeta danas koje nisu stari zemljopisni materijal o svjetskim odnosima između kontinenata te njihovih fizičkih omjera i razlika, počevši kao u prošlosti od “vremena” i zatim napredujući prema nejednakostima utemeljenim na kolonijalnim eksproprijacijama industrija i prirodnih bogatstava, od nafte do dijamanata. U temelju tih novih zemljovida su kalkulacije utjecaja, moći i kontrole prema načinima mogućnosti da se pristupi informacijama itd. Novi su zemljovidi rezultat veze i razmjene informacija uz pomoć Interneta, gdje određeni gradovi poput informacijskih čvorišta s golemim širokopojasnim kapacitetima preusmjeravaju, kontroliraju i nameću autoceste i puteve novog svijeta (u Africi postoji samo jedan takav grad: Pretoria!).

Holmes, koji umjesto o zemljovidima radije govori o dijagramima, predstavio je i kratki povijesni pregled takvih dijagrama u zanimljivom arheološkom?potezu, prema brojnim znanstvenicima popularnom u posljednjem desetljeću, a poznat je kao arheologija tehnologije novih medija, rezultat je bio, kao i u svim tim pričama, teorijska konstrukcija koja je rezultirala dijagramom dijagrama. Posljednji dijagram koji treba postaviti na vrh svih njih, ističe Holmes, jest onaj koji je preuzeo rad Félixa Guattarija, a koji je odraz virtualnih i stvarnih prostora i mogućih sila djelovanja. Holmes je jasno rekao da uza sve to bit razumijevanja tih dijagrama nije u njihovu umrežavanju, nego, upravo suprotno, inzistirao je na njihovom odn?su utemeljenom na (staroj) predodžbi hijerarhije. Ukratko, ono što dobivamo tim dijagramima jest ilustracija kako se moć i različite društvene klase prožimaju. Holmesova je teza da ti zemljovidi sa svojim jednostavnim ali djelotvornim crtežima jesu oni koji mogu probuditi globalnu javnost. Složene vizualizacije moći i utjecaja, no je li to (što može ovdje biti shvaćeno i kao nov način razmišljanja o predstavljanju politike, umjesto politike predstavljanja) dovoljno bez diskurzivne interpretacijske razina? Vidjeti zemljovide je dovoljno da potakne javnost na reakciju?

Bljesak svjetina

Druga važna stvar je pitanje novog političkog subjekta. Holmes je predstavio novi politički subjekt uz pomoć paradigme gomile, povezujući ga s onim što naziva flash mobs (bljesak svjetine), snagu goleme većine koja ujedinjuje svoje snage u trenutačnom (bljesak golemog djelovanja) uz pomoć nove mobilne informacijske tehnologije. Dobar primjer događaja gomile tisuće su SMS-poruka da se stavi svijeća na prozor za poginule u Beslanu (o čemu je izvijestio i RAI 4. rujna 2004. godine!). To je gomila koju se ne može kontrolirati jednako kao što nije planirana, nego se jednostavno dogodila, kao spontani način iskazivanja solidarnosti kao djelovanja.

Posljednje pitanje koje je otvorio Holmes bilo je pitanje novih vlasničkih prava koja iskorištavaju računalne kompanije koje mogu dramatično promijeniti ideju o otvorenom izvoru i besplatnom softveru. Kao što je Holmes iznio u Tri prijedloga za pravu demokraciju: “Od njihova izuma prije nekoliko godina, p2p mreže za dijeljenje fajlova za besplatnu razmjenu glazbe smetnja su potrošačkom kapitalizmu. Smanjujući zarade industrije nosača zvuka unijeli su neograničenu količinu popa u živote tinejdžera i izazvali ironičan smješak na usnama onih Internet-puritanaca koji su oduvijek omalovažavali iluzije potrage za zaradom “nove ekonomije”. Za politički nastrojene – i osobito stariju garnituru koja još izjednačava gitare s prosvjednim pokretima – to masivno kršenje prava copyrighta može se činiti kao da je dugo očekivani dašak bunta u zraku. No tu je bio samo jedan problem: tko će platiti svirača?”

Vlasništvo iznad svega

Ukratko, pitanje vlasništva iznova se pojavljuje na površini. Ništa novo za nas, tvrdila sam razgovarajući o genetičkoj paradigmi kulture i procesa kulturnog kloniranja: “Ono na što se želim ovdje usredotočiti jest intenziviranje reprodukcijske politike (kao što je slučaj u stvaranju klonirane ovce Dolly) u globalnom kulturnom kontekstu, što je rezultiralo pretvaranjem u posao genealogije i procesa sličnih kloniranju. Ta određena vrsta kloniranja, čvrsto povezana s tehnologijom, omogućuje kapitalu da odstrani sadržaj iz umjetničkog djela. To utječe na čitavu ideju poduzetništva. Događa se proces eksproprijacije koji temelji razliku na vrlo različitim odnosima, utjecajima i konstelacijama; razlika/e između Trećeg i Drugog svijeta viđene su isključivo kroz odnose poduzetništva i vlasništva.”

Ili, da se vratimo onome što je istaknuo Holmes, no čemu se već u nedavnoj prošlosti vratio Florian Cramer, odgovarajući na komentare Felixa Stadlea o istoj i jedinoj temi tih dana, odnosa vlasništva patenta u globalnom svijetu i posljedice za zajednicu otvorenog izvora: “Pitanje prodavača/distributera softvera pretpostavljajući odgovornost za tužbe zbog kršenja patenta u stvari je pitanje velikog protiv malog, i posljedice za Besplatni softver su još neizravnije, ali svejedno opasne. Konačno, mnoge važne projekte Besplatnog softvera vode velike kompanije: OpenOffice vodi Sun, Evolution i Mono Novell, Eclipse IBM, jezgru Linuxa – OSDL, čiji popis sponzora izgleda poput Tko je tko u računalnoj industriji. Sve te kompanije imaju resurse (i vlastite portfelje patenata) da brane vlastite razvojne projekte Besplatnog softvera protiv zahtjeva za kršenjem patenta. Još važnije je da se isto odnosi na velike komercijalne davatelje Besplatnog softvera kao što su Novell/SUSE i Redhat. Oni mogu prakticirati, i djelomično su to već učinili, kršenje “intelektualnog vlasništva” dijelom i središnjim proizvodom za prodaju svojih skupih “poduzetničkih” licencnih paketa. Rezultat je da se GNU/Linux može rascijepiti u dva nepobitno različita operativna sustava, skupi komercijalni “poduzetnički” OS i hobistički operativni sustav zajednice koji mora ostati ispod radara kompanija koje bi ?ogle podnijeti tužbu zbog kršenja patenta.”

S engleskoga prevela Lovorka Kozole