Afanasjevič
dobijem po prstima
svaki put kad svog crnog mačka
podignem na zadnje noge
i nazovem ga
Behemot
tarkovsky je mrtav
ionesco je mrtav
i heraklit je mrtav
a antika je u udžbenicima
sve su rime ispjevane
tvoje je samo
da buljiš u sunce
Ekhnaton
razbijamo smrznutu piletinu
i gutamo rižoto
to me uvijek okuraži.
na putu za sjevernu koreju
pljunut ću u lice svim bogovima
i privlačiti sunce pod naša stopala.
treba primiti udarac za ideale
i zato ću skakati po šanku
dok lijepim kimchi na lice
stokilaša
i u pyongyangu dižem
demokratsku revoluciju
Rimbaud
permanentnost
polemiziranja
persuadivnim
pomagalima.
u ime svega
čini se da ja volim
aliteraciju
netko voli zetove tramvaje ljeti
netko ne može
zamisliti dan bez cajki
netko voli divovski klitoris
a netko poeziju
marka pogačara
kist camillea pissarra
povlači polemiku
preko neba suvremenosti
a o ukusima
kažu
se nipošto ne raspravlja
Juda Iškariot
adolescentsko
shvaćanje da
ne postoji Bog
rezultiralo je
skepticizmom
prilikom svake pretpostavke
o općem smislu.
gnostička iluminacija
i prestanak persiranja
ustoličili su
istinskog boga
- u meni
i otada pišem
svoje evanđelje
Kamov
starci me dočekaju
svaki dan
kava i cigarete
lokalne vijesti i
vedute malograđanske
metropole
još uvijek zahtijevam
ključ za sobu
ponekad od svojih riječi
stvaram konfete
a kad ih koristim za ogrjev
plamen pucketa pitanjem:
koliko zapravo vrijedi
živjeti nakon smrti