Dresura pobune, pobuna dresure

Petar Serjanović

Ljudska težnja k božanskom, “višem” biću ili Gospodaru, kod Austera i Montažstrojevaca je transponirana u pseću perspektivu – ljude i pse se takoreći izjednačava u “religijskim” pogledima, u stremljenju ka komunikaciji s nedostižnim.

Uz predstavu Timbuktu. Monolog za psa na pozornici koji izgovara glumac u publici. Izvedba: Montažstroj u suradnji sa ZKL – Scena Travno; koncept i režija: Borut Šeparović; dramaturgija: Jasna Žmak; inspirirano istoimenim romanom Paula Austera.

Pseformansi, pseći životi i psine

Nataša Govedić 

Jesu li u goroj poziciji oni koji uvijek hvataju lopticu na isti način ili oni koji je uvijek bacaju na isti način? Je li konvencionalnost igre sama po sebi znak ponižavanja njezinih sudionika? Zbog čega redatelj Bojan Jablanovec misli da “biti pas” automatski znači hipertrofiju suradnje koja se svodi na degradaciju i ljudi i pasa? Možda Jablanovec zapravo govori o kazalištu, a ne o psima i ljudima  

Uz  predstavu OUT u izvedbi slovenske skupine Via Negativa u Teatru &TD; povodom predstave Timbuktu skupine Montažstroj i redatelja Boruta Šeparovića u Lutkarskom kazalištu Travno te uz predstavu Preljev Angele Laurier, uvrštenu na program ovogodišnjeg Festivala novog cirkusa te odigranu u ZKL-u