Trilerski izdanak "proze u samtericama" autora hvaljene zbirke priča Mučenice nije nezanimljiv, ali u odnosu na tu knjigu ipak predstavlja korak unatrag
Želimir Periš, Mima i kvadratura duga, Algoritam, 2014.
Nekadašnji britki um hrvatskog novinarstva Goran Milić nedavno je ustvrdio kako krivica za ekonomsko kaskanje Hrvatske za skandinavskim zemljama leži na "konjima s fakultetskom diplomom" koji radije ostaju u roditeljskoj staji brstiti besplatno sijeno nego da se uključe u utrku za postizanjem ekonomskog blagostanja – koje je eto, tu, poput kocke šećera, na dohvat svačije slinave gubice. Jedan takav konj koji je "spavao kod roditelja do svoje trideset i pete" jest upravo naslovni lik prvog Periševog romana Mima i kvadratura duga. Mima je naš autohtoni hrvatski Werther – depresivni, visoko obrazovani freelance programer koji svakodnevno skuplja odmetnute kune u naborima na kauču za jogurt i kiflu. Mima je lik poput mnogih drugih koji iskaču iz romana naših mlađih književnika rođenih sedamdesetih godina. Oni progovaraju u stilskom jednoglasju – koje bih nazvala prozom u samtericama – o apatičnim luzerima, ostarjelim Adrian Moleovima, u raljama hrvatske zbilje. Te još uvijek relativno mlade izgubljene duše odbijaju biti Milićevi konji u namještenoj utrci neoliberalnog kapitalizma te se stoga skrivaju po svojim kvartovima, sobama i pod majčinim skutama. Krije li se možda u tim letargičnim depresivcima revolucionarni potencijal Guya Fawkesa? Malo vjerojatno. No ono što ih čini moćnima u njihovoj nemoći je upravo to što su naviknuti na neuspjehe.
Ogoljavanje ljetne idile Kako bi naveo svog nevoljkog junaka da navuče na sebe donkihotovski oklop i krene u borbu protiv perverznog braka države, banaka i korporacija, Želimir Periš pred njega stavlja mrkvu u obliku femme fatale hakerice Dodole i bič, čiju funkciju ispunjavaju zli agenti "viših sila" dostojni onih iz Matrixa. Naš autor preuzima još mnoštvo već isfuranih tropa cyber-trilera koje su u svojim postvarenjima izgubile paranoidno-zavjereničku kvalitetu. Po stranicama romana, osim oblina sexy hakerice, razlijevaju se propali snovi tehno-utopista čiji se projekt stvaranja anarhističke enklave slobode prevertirao u hrvatsku inačicu Silk Roada. Periševo razotkrivanje triju Kerberovih glava modernog kapitalističkog društva – banke, korporacije i država – koje nadziru svaki naši korak profilirajući svoje dužnike, konzumente i građane kroz umreženi bazni sistem, u svojoj samorazumljivosti može još jedino izazvati pokoji pasivno agresivni uzdah deleuzijanskog cinika: "No shit Sherlock! Zar nikada nisi čuo za društva kontrole?" Upravo je ta rezigniranost glavna boljka društva koje bespomoćno sliježe ramenima istovremeno kako im rate kredita prazne žiro račune. Perišev roman tu mazohističku apatiju razrješava oživljavanjem eskapističke fantazije gdje se pojavljuje gotovo preslikani lik Angeline Jolie iz filma Hakeri koja nas, praćena kišom metaka, odvodi iz dužničkog ropstva.
Ono što Mimi i kvadraturi duga manjka u narativnoj razradi očito preambiciozno postavljene tematike, Periš nadoknađuje žanrovskim tropima mediteranskog noira koji sa skandinavskim noirom jedino dijeli – kad smo već osuđeni na vječito osvrtanje k Sjeveru – vještu upotrebu klimatskih specifičnosti koje uspostavljaju zagušujuću atmosferu egzistencijalističko noirovske tjeskobe. Ljetna "idila" Periševog neimenovanog dalmatinskog grada ogoljena je do svoje banalne srži anakronijskog prežderavanja masovnog turizma povijesno-kulturnim "atrakcijama", bahate luksuznosti vikendaških naselja koja većim dijelom godine zjape prazna, te naslaganih ručnika uz popločanu obalu mora kao u igri Tetrisa koja je opako pošla krivo. Po kamenim ostacima davno nestalih struktura moći razvlače se komadi rastopljenog asfalta s potplata japanki bezbrižnih turista, a sparina kao da izobličuje umove i tijela lokalnog stanovništva poput plastičnih boca predugo ostavljenih na suncu.Vrućina koja nemilosrdno skida slojeve odjeće, s istom lakoćom odstranjuje i psihološku nadogradnju civiliziranog čovjeka, ostavljajući ga tako oznojenog i polugolog na milost i nemilost vlastitim frustracijama.
Kratkopričaš protiv romanopisca Niz vinjeta o sporednim likovima urezuje se u pamćenje u svojoj životnoj surovosti, ukazujući na to da je Periš ipak vještiji kratkopričaš nego romanopisac. Primjerice, Periš nas upoznaje s Mašom, Dodolinom sestrom, zlostavljanom ženom i samohranom majkom, koja svoj bijes i nemoć projicira na agresivnog psa kamenom mu smrskavši glavu. Maša je lik koji bi s pravom mogao pronaći svoje mjesto u Mučenicama, Periševoj proslavljenoj zbirci kratkih priča. No, kao da je Želimir iscrpio svoje vrelo razumijevanja za te komplicirane, višedimenzionalne žene s kojima je ponekad teško suosjećati. Tako je u romanu Maša predstavljena kao tupa luđakinja koja "kanalizira svoju histeriju na kretene i nasilnike" te je se stoga, poput tempirane bombe, "bolje kloniti". Koliko god da se Jagna Pogačnik u svojoj recenziji romana pokušala distancirati od vlastite izjave kako je Periševo novo djelo (uvjetno rečeno) primjer muške proze, a Mučenice ženske, vidljivo je da se Želimir stilski lakše razmahuje u prozi gdje ne mora provoditi rodno trbuhozborstvo. Kad bi uspio upariti slobodu izričaja koji postiže u svojoj cisgender prozi u samtericama s istančanom zaokruženošću likova iz Mučenica, Periš bi se s lakoćom isprofilirao u jednu od značajnijih figura na domaćoj književnoj sceni. S Mimom i kvadraturom duga, Periš se vraća korak unatrag u klub odraslih dječaka koji, istina, zabavljaju ali i podilaze čitatelju. Oni koji pak nazivaju ovaj roman "punokrvnim dalmatinskim noirom" koji demistificira Dalmaciju s razglednica i otkriva čudovišnost banaka, podilaze autoru jer je jedan od prvih koji se "usudio" pisati o stvarima s kojima smo svi već predobro upoznati. Ako se želite prisjetiti cyber-trilera iz devedesetih, ali u lokalnom kontekstu, i klimati glavom u znak prepoznavanja tipiziranih likova koji se provlače kroz naše privatne i medijalizirane živote, Mima će vam biti ugodni suputnik u putovanju u prošlost s tehnološkim upgradeom. No nemojte se iznenaditi ako vas ništa u ovom, takozvanom noirovskom, romanu ne uspije ostaviti u čudu.