Atributi vjerskog hodočašća u Walt Disney Worldu

Baš kao što tehnike u antropologiji razvijene za analizu mitova odgovaraju i fantasy filmovima, antropologija pokazuje kako naizgled svjetovna aktivnost, posjet Walt Disney Worldu, dobiva neke atribute vjerskog hodočašća. Diznijevska “svetišta” – Disneyland u Kaliforniji i Walt Disney World na Floridi – svoj uspjeh duguju ne samo zabavi koju nude nego i godinama reprogramiranja čiji utjecaj na Amerikance traje dulje od pola stoljeća. Disneyjeva djela – filmovi, televizijske emisije, kabelska televizija, crtani filmovi, stripovi, igračke i zabavni parkovi – bili su i još su važne silnice u američkoj enkulturaciji. Proučit ću diznijevsku tehnologiju, a zatim pogledati što se događa tijekom posjeta Walt Disney Worldu. Vidjet ćemo da određena zapažanja o religiji također vrijede i za pseudoreligioznu dimenziju suvremene američke kulture.

Diznijevski mit i običaj

Walt Disney, koji je preminuo 1966. godine, bio je vrlo uspješan biznismen čije je komercijalno carstvo izgrađeno na filmovima, televizijskim emisijama i zabavnim parkovima. Disnejevi proizvodi imaju kulturnu jednako kao i komercijalnu vrijednost. Osobito je izloženost Disneyjevim kreacijama (baš kao i Ratovima zvijezda i Čarobnjaku iz Oza) bilo i jest dijelom tipične enkulturacije Amerikanaca, posebice od 1937. godine, kada je počelo prikazivanje Snjeguljice i sedam patuljaka, prvog Disneyjeva dugometražnog crtanog filma. Disneyjevi proizvodi, prenošeni masovnim medijima, pružaju skup pseudomitoloških simbola. Raspršeni širom svijeta, utjecali su na enkulturaciju u mnogim narodima. Osobito su važne slike o maštanjima iz djetinjstva, crtani likovi – neobična ljudska bića i životinje nalik ljudima – koji nastavljaju biti dio mitologije američkoga djetinjstva.

Opozicija: priroda - kultura

Disneyjeva mitologija pokazuje sličnosti s mitovima o drugim kulturama i možemo je analizirati istim pojmovima. U mitovima binarna opozicija (polarni kontrasti) često biva razriješena posredničkim figurama, entitetima koji nekako povezuju suprotnosti. Razmotrimo binarnu opoziciju između prirode i kulture, koja zaokuplja ljude posvuda. Znanstveno znamo da su mnoge razlike između ljudi i ostalih životinja razlike stupnja više nego vrste. Međutim, religije i mitovi, tisućama godina i po čitavom svijetu, bave se dokazivanjem upravo suprotnoga – da su ljudi odvojeni od prirode, da su ljudi jedinstveni. Suprotnost između ljudi i prirode simbolizirali su glavni atributi kulture, kao što su govor (“U početku bijaše riječ”), tehnologija (Prometej je ukrao vatru od bogova), misao (duša) i spoznaja (Pad Adama i Eve). Ljudska je spoznaja dobra i zla suprotstavljena nevinosti životinja.

Mitovi često se koriste posredničkim figurama za razrješenje suprotnosti. Životinjama su, na primjer, dane ljudske sposobnosti, čime premošćuju opoziciju između kulture i prirode. U Knjizi postanka životinja koja nalikuje čovjeku (dvonožna, lažljiva zmija koja govori) približava kulturu i prirodu. Na početku su Adam i Eva nevini dijelovi prirode, a ipak su jedinstveni jer su nastali prema Božjoj slici. Zmija potiče Izvorni grijeh, koji ljude održava jedinstvenima, ali na mnogo manje uzvišen i plemenit način. Kazna za jedenje zabranjenog voća sudbina je fizičkog rada, borbe s prirodom. Da su ljudi također dio prirode dok se isto tako i razlikuju od ostalih životinja, objašnjava zmija-posrednička uloga u Padu. Pad ljudskog roda uspoređen je s padom zmije – od stvorenja koje donosi kulturu do životinje koja gmiže na svom trbuhu.

Prema Lévi-Straussu, mitovi često razrješavaju očitu kontradikciju. Posredničke figure i događaji mogu razriješiti takve suprotnosti kao što je kultura protiv prirode pokazivanjem da, baš kao što i životinje mogu imati ljudske sposobnosti i time biti kulturne, i ljudi su, iako drukčiji od prirode, također dio prirode. Ljudi su nalik životinjama na mnogo načina, ovisno o prirodnim resursima i sudionicima u prirodnim sustavima.

Disneyjeva djela bave se opozicijom kultura-priroda. Disney je dao ljudske atribute svojim animiranim (od anima, latinski za “dušu”) likovima. Te kvalitete uključuju razgovor, smijeh, šale, prenemaganje, laganje, pjevanje, sklapanje prijateljstava i sudjelovanje u obiteljskom životu. U većini njegovih filmova životinje – kao i vještice, patuljci, vile, sirene i drugi ne-sasvim-ljudski likovi – osporavaju opoziciju kulture i prirode time što imaju više ljudskih kvaliteta nego što ih imaju stereotipno savršeni junaci i junakinje.

U Pepeljugi je, na primjer, opozicija priroda-kultura okrenuta naopako (izokrenuta, preokrenuta). Miševi – prirodne (nepripitomljene) životinje koje obično smatramo štetočinama – obdareni su govorom i ostalim kulturnim atributima te postaju Pepeljugini odani prijatelji. Mačka, redovito dio kulture (pripitomljena, domaća), postaje mračno stvorenje zla koje gotovo zaustavlja Pepeljuginu preobrazbu iz kućne sluškinje u princezu. Obrtanje normalne opozicije – to jest, mačka-kultura-dobro protiv miš-priroda-loše – pokazuje kako diznijevska karakterizacija prevladava opoziciju između kulture i prirode. Slično tome, baš kao što su prirodne životinje u Disneyjevim filmovima prikazane kao kulturna bića, ljudi su često predstavljeni kao bliži prirodi nego što to obično jesu. U nekoliko Disneyjevih filmova ljudski glumci iskorišteni su za portretiranje bliskih odnosa između djece i nepripitomljenih životinja kao što su rakuni, lisice, medvjedi i vukovi. Disneyjev izbor Kiplingove Knjige o džungli kao teme dugometražnog crtanog filma također ilustrira to drugo sredstvo razrješavanja opozicije priroda-kultura.

Hodočašće u Walt Disney World

S Disneyjem, kao tvorcem i proizvođačem mitova, za zaista mnogo Amerikanaca njegova svetišta teško da su mogla propasti. U mnogim kulturama religija se usredotočuje na sveta mjesta. Neplodne žene na Madagaskaru traže plodnost prolijevanjem krvi pijetla pred falusoidnim kamenjem. Australski totemi povezuju se sa svetim mjestima na kojima su se, u mitologiji, totemska stvorenja prvi put pojavila iz tla. Sveti lugovi pružaju simboličko jedinstvo za raspršene klanove među narodom Jie iz Ugande. Posjet Meki (haj) obaveza je islama. Hodočasnici traže čudotvorne lijekove u svetištima kao što su Lourdes i Fátima, koja se povezuju s rimokatoličanstvom. Na siromašnoj i neplodnoj sert?o na sjeveroistoku Brazila tisuće hodočasnika svakog 6. kolovoza putuje da bi ispunilo svoje zavjete dane drvenom kipu u špilji Bom Jesus da Lapa. Slično tome, ali gotovo svakoga dana u godini, tisuće američkih obitelji prelaze velike udaljenosti i ulažu znatne sume novca da dožive Disneyland i Walt Disney World.

Razgovor s antropologom Alexanderom Mooreom, tada sa Sveučilišta na Floridi, prvi me potaknuo da o Walt Disney Worldu razmišljam kao o sličnom religioznim hodočasničkim središtima. Ponašanje milijuna Amerikanaca koji ga posjećuju usporedivo je s onim religioznih hodočasnika. Moore je istaknuo da, kao i ostala svetišta, Walt Disney World ima unutrašnje, sveto središte i vanjsko, više svjetovno područje. U Walt Disney Worldu, kako je i prikladno, unutrašnji, sveti prostor poznat je kao “Čarobno kraljevstvo”.

Moteli, restorani i kampovi krase prilaz Disney Worldu, postajući sve češći posve blizu parka. U Walt Disney World ulazi se “World Driveom”. Možete birati između Čarobnog kraljevstva ili postraničnih puteva do Epcot centra i MGM-ova tematskog parka. Analiza koja slijedi odnosi se samo na Čarobno kraljevstvo. Znak na World Driveu upućuje vas da krenete do navedene radijske postaje. Snimka koja se čuje tijekom cijeloga dana donosi informacije o tome gdje i kako parkirati te kako nastaviti put u Čarobno kraljevstvo. Također promiče i nove aktivnosti u Čarobnom kraljevstvu i posebne atrakcije kao što su “Amerika na paradi” i “Dani starijih Amerikanaca”.

Putnici ulaze na golemo parkiralište vozeći se kroz strukturu nalik naplatnoj kućici na auto-cesti. Dok plaćaju naknadu za parkiranje, dobivaju letak koji opisuje atrakcije unutar i izvan središnjeg područja. (Kampovi, jezera, otoci i “međunarodno šoping selo” nalaze se u vanjskim dijelovima.) Odjeljci parkirališta imaju oznake nalik totemima – Mini, Šiljo, Pluton i Chip’n’Dale – svaki s nekoliko numeriranih redova. Poslužitelji u uniformama usmjeravaju vozače prema parkirnim mjestima. Brinu se da se automobili parkiraju unutar označenih prostora i da se sva parkirna mjesta popunjavaju po redu. Dok posjetioci izlaze iz svojih automobila, usmjeravaju ih u otvorene autobuse nalik vlakovima zvane tramvajima. Da ne bi zaboravili gdje su parkirani njihovi automobili, dok se ukrcavaju u tramvaj, upozoreni su da “zapamte” Mini, Šilju ili onu mitološku figuru koja je postala privremeni čuvar njihova vozila. Mnogi putnici provode prve minute vožnje u tramvaju recitirajući “Mini 30, Mini 30”, nastojeći zapamtiti broj reda svog automobila. Napuštajući tramvaj, posjetioci žure do kabina gdje plaćaju ulaz u Čarobno kraljevstvo i njegove atrakcije (“avanture”). Zatim prolaze kroz križne rampe iza naplatnih kućica i pripremaju se da ih “ekspres” jednotračni vlak ili trajekt prevezu do samog Čarobnog kraljevstva.

Sveto i profano

Zato što se prilaz središnjem dijelu pojavljuje postepeno, u fazama, podjela Walt Disney Worlda na vanjski, svjetovni prostor i unutrašnji, sveti prostor nije oštra. Krećući se koncentrično prema unutra, zone postepeno a ne naglo postaju sve svetije. Čak i nakon što čovjek prođe parkiralište i križne rampe, prije Čarobnog kraljevstva dolazi zona koja je još uvijek svjetovna, s hotelima, plažama i dijelovima za vožnju čamcem. To je očito uobičajeniji dio Walt Disney Worlda, gdje se posjetioci mogu prijaviti u hotele i jesti u restoranima koji podsjećaju na slična mjesta širom SAD-a. “Polinezijska” arhitektura i ukrasi jednog od hotelskih kompleksa nisu neobični za apartmanske zajednice s etažnim vlasništvom u Sun Beltu. Niti su to bijele plaže, pedaline i vodeni sportovi vidljivi u ovom perifernom pojasu koji ne ukazuju ni na što drugo nego na tipično mjesto za godišnji odmor. Iako posjetioci imaju mogućnost da se “lokalnom” jednotračnom željeznicom odvezu do jednog od hotela, većina hodočasnika ukrcava se na ekspres jednotračni vlak izravno do Čarobnog kraljevstva. Alternativa tom futurističkom načinu prijevoza jest smireniji trajekt.

U ekspresnom jednotračnom vlaku koji premošćuje opoziciju između svjetovnih dijelova i Čarobnog kraljevstva, sličnosti između diznijevskih hodočasnika i sudionika u obredima prijelaza osobito su očite. (Obredi prijelaza mogu biti prijelazi u prostoru, vremenu ili društvenom položaju.) Diznijevski hodočasnici koji se voze u ekspresnom jednotračnom vlaku pokazuju, kako se može i očekivati u prijelazu iz svjetovnog na sveto mjesto (čarobno kraljevstvo), mnoge od atributa vezanih s graničnim državama (...). Poput graničnih razdoblja u drugim obredima prelaženja, u jednotračnom vlaku sve su zabrane koje vrijede svuda drugdje u Disney Worldu – pojačane. U svjetovnim dijelovima i u samom Čarobnom kraljevstvu ljudi mogu pušiti i jesti, u svjetovnim dijelovima mogu konzumirati alkohol i hodati bez obuće, no, sve su te stvari zabranjene u jednotračnom vlaku. Poput obrednih putnika, oni koji se voze jednotračnim vlakom privremeno se odriču kontrole nad svojom sudbinom. Zbijeni u krda poput stoke u jednotračnom vlaku, putnici se iseljavaju iz običnoga prostora u vrijeme izvan vremena u kojemu socijalne razlike nestaju a svatko je sveden na običnu pučku razinu. Kako jednotračni vlak odlazi, bestjelesni glas priprema hodočasnike za ono što će doći, enkulturirajući ih u tradicionalnu nauku, predaju i standarde Walt Disney Worlda.

Simboli ponovnog rođenja na kraju liminalnosti tipični su za liminalna razdoblja. Simbolizam ponovnog rođenja aspekt je vožnje jednotračnim vlakom. Dok vlak juri kroz Hotel, suvremeno odmaralište, putnici okrenuti licem prema naprijed promatraju i prolaze kroz golemu popločenu zidnu sliku koja prekriva čitav zid. Neposredno prije nego što vlak stigne do hotela, ali mnogo jasnije nakon što se pojavi, putnici ugledaju prvi i najvažniji simbol Walt Disney Worlda – Pepeljugin dvorac. Iznenadna pojava iz zidne slike u punu vidljivost Čarobnog kraljevstva je simulacija ponovnog rođenja.

Unutar Čarobnog kraljevstva

Kada se jednotračni vlak zaustavi na postaji u Čarobnom kraljevstvu, prijelaz je završen. Putnici su prepušteni sebi. Poslužitelji, tako istaknuti na drugom kraju linije, upadljivo su odsutni. Hodajući niz rampu, putnici prolaze kroz još jednu križu rampu; tranzitnu zgradu u kojoj su im na raspolaganju ormarići, telefoni, toaleti, sklopiva dječja kolica i invalidska kolica. Hodočasnici se implicitno slažu da čine privremenu zajednicu, da provedu nekoliko sati ili dana poštujući ista pravila, dijeleći iskustva i slično se ponašajući. Oni dijele zajednički socijalni status hodočasnika, čekajući satima u redu i sudjelujući u istim “avanturama”. Nekoliko je antropologa tvrdilo da je ključna socijalna funkcija rituala da ponovno potvrde, a time i da održavaju, solidarnost između članova kongregacije. Victor Turner smatrao je da određeni rituali među narodom Ndembu iz Zambije služe kao mnemotehnička funkcija (pomažu ljudima da nešto zapamte). Vjerovanje žena da duhovi njihovih pokojnih rođakinja po majčinoj liniji mogu izazvati bolesti navodi ih da sudjeluju u obredima koji ih podsjećaju na njihove pretke.

Slična zapažanja mogu se iznijeti i o Walt Disney Worldu. Frontierland, Liberty Square, Main Street i Mickey’s Birthdayland – ključni dijelovi Čarobnog kraljevstva – potiču nas da se prisjetimo pokojnih predsjednika (naših nacionalnih predaka) i američke povijesti. Također nižu i povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost; djetinjstvo i odraslo doba; stvarno i nestvarno. Mnoge od avantura, ili vožnji, osobito na velikim vrtuljcima, mogu se usporediti s obredima koji izazivaju tjeskobu. Tjeskoba je rastjerana kada hodočasnici shvate da su preživjeli simulirane brzine od devedeset milja na sat.

Udaljavanjem od američke kulture, možemo se zapitati kako bi posjetitelj s Madagaskara gledao na avanture u Disney Worldu, osobito one koje se temelje na fantasyju. Na Madagaskaru, kao i u mnogim ne-industrijskim društvima, vještice su stvarne – dio stvarnosti više nego dio mašte. Seljaci u Brazilu i drugdje vjeruju u vještice, vukodlake i zla stvorenja noći. Seljak s Madagaskara teško bi razumio zašto Amerikanci svojevoljno idu na vožnje određene da izazovu nesigurnost i strah.

A ipak se struktura i atrakcije Čarobnog kraljevstva također povezuju s višim stupnjevima pobožnosti. Oni predstavljaju, podsjećaju i ponovno potvrđuju ne samo kreativne postupke Walta Disneyja nego i vrijednosti američkog društva u cjelini. U Hall of Presidents na Liberty Squareu hodočasnici tiho i puni poštovanja promatraju lutke nalik živima koje se kreću i govore. Poput tanzanijskih obreda, Čarobno kraljevstvo potiče nas da se prisjetimo ne samo predsjednika i povijesti nego i likova iz dječje književnosti kao što je Tom Sawyer. I, naravno, susrećemo i crtane likove koji, u osobi kostimiranih ljudi, šeću naokolo po Čarobnom kraljevstvu, pozirajući za fotografije s djecom.

Disneyjeva propaganda

Nizanje prošlosti, sadašnjosti, budućnosti i fantazije simbolizira vječnost. Dokazuje da će naša nacija, naši ljudi, naša tehnološka stručnost, naša vjerovanja, mitovi i vrijednosti opstati. Pravila odijevanja za zaposlenike potvrđuju stereotip odlučnog Amerikanca. Disneyjeva propaganda upotrebljava sam Walt Disney World da ilustrira što američka kreativnost udružena s tehničkim znanjem može ostvariti. Učenicima na američkoj povijesti govori se da su naši preci iz divljine oblikovali novu zemlju. Slično tome, Walt Disney predstavljen je kao mitska figura, tvorac svemira iz kaosa – strukturiranog svijeta iz nerazvijenog kaosa središnje unutrašnjosti Floride.

Potrebno je istražiti još neke veze između Walt Disney Worlda i religioznih i pseudoreligioznih simbola i svetišta. Najsnažniji simbol Walt Disney Worlda je Pepeljugin dvorac zajedno s obrambenim jarkom u koji hodočasnici bacaju novčiće uz želje. Za svog prvog posjeta bio sam iznenađen otkrivši da dvorac ima uglavnom simboličku funkciju kao zaštitni znak ili logo Walt Disney Worlda. Dvorac ima vrlo malo uporabne vrijednosti. Nekoliko trgovina u prizemlju bilo je otvoreno za javnost, ali je u ostatak građevine ulaz bio zabranjen. U tumačenju Pepeljugina dvorca prisjetio sam se predavanja što ga je 1976. godine održao britanski antropolog sir Edmund Leach. U opisivanju rituala koji su pratili njegovo posvećivanje za viteza Leach je zapazio da je kraljica Elizabeta stajala ispred britanskog prijestolja a nije, u skladu s našim stereotipom o monarsima, sjedila na njemu. Leach je pretpostavio da je prva i najvažnija vrijednost prijestolja da predstavlja, da učini konkretnim, nešto izdržljivo ali apstraktno – pravo britanskog suverena da vlada. Slično tome, najvažnija stvar kod Pepeljugina dvorca jest njegov simbolizam. On nudi konkretno svjedočanstvo vječnih aspekata Disneyjevih djela.

Hodočašće u “vjersko” svetište

Usporedba Walt Disney Worlda sa svetištem u Brazilu otkriva daljnje sličnosti između Disney Worlda i mjesta “vjerskih” hodočašća. Kako je opisao Daniel Gross, brazilsko svetište Bom Jesus da Lapa također je smješteno u unutrašnjosti države. Ima godišnji priljev veći od 20.000 hodočasnika, većinu na dan 6. kolovoza. Svetac zaštitnik, Bom (“Bog”) Isus je drveni kip na vrhu oltara u špilji. Poput Pepeljugina dvorca, dobro poznati orijentir – izbijanje vapnenca izdubljeno špiljama – za hodočasnike identificira Bom Jesus.

Većina hodočasnika dolazi do Bom Jesusa da bi ispunila zavjete, obično zavjete povezane sa zdravljem. Obećavaju da će ići na hodočašće ako njihova molba bude uslišana. Od Boma Jesusa mogu tražiti da pomogne izliječiti određenu bolest, zajamči sigurno putovanje ili da pomogne ljubavnicima da se prestanu svađati. Da bi ispunili svoje zavjete, hodočasnici na oltar donose darove. Ako se molba ticala uspjeha braka, mogu ponuditi fotografiju para. Ljudi koji su molili za izlječenje slomljene noge mogu ostaviti rendgensku snimku ili gips na oltaru.

Razlozi zbog kojih ljudi idu na hodočašća razlikuju se od svetišta do svetišta. Brazilci odlaze do Bom Jesusa da bi ispunili svoje zavjete. Traže se čudotvorni lijekovi  i o njima se izvještava iz Lourdesa u Francuskoj. Posjetioci Disney Worlda imaju različite motive za putovanje. “Razveseliti djecu” je čest razlog. Isto tako, roditelji nude putovanje u Disney World kao nagradu za lijepo ponašanje djece i njihove uspjehe ili možda kao poticaj da im pomognu da se oporave od bolesti.

Većina Amerikanaca vjerojatno posjećuje Walt Disney World radi zabave, rekreacije i odmora. U tom smislu oni se razlikuju od hodočasnika u vjerska svetišta. Čini se da Amerikanci ne vjeruju da posjet Disney Worldu ima ljekovita svojstva, iako mogu smatrati da praznici promiču zdravlje. Ipak, programi televizijskih vijesti povremeno emitiraju priče o zajednicama koje prikupljaju sredstva da bi smrtno bolesnu djecu poslali u Disneyland. Dakle, iako se posjet Disneyjevu parku ne smatra ljekovitim, ipak je prikladna posljednja želja.

Štoviše, čak i kada ljudi poduzimaju “vjerska” hodočašća, njihovi motivi ne moraju biti isključivo ni čak prvenstveno “vjerski”, kako ilustrira hodočašće u Bom Jesus da Lapa. Zato što je hodočasnika tako mnogo, većina ih ne dobije ni priliku štovati drveni kip. Poslužitelji u kapelici brzo ih tjeraju pored oltara, baš kao što su posjetioci Disney Worlda satjerani u tramvaj ili vlak. Mnogi hodočasnici u Bom Jesus moraju osloboditi mjesto za druge prije nego što imaju prilike i kleknuti.

Bom Jesus da Lapa i Disney World imaju također slične komercijalne i rekreacijske aspekte. Niz suvenira, koji nisu ograničeni na ikone vezane uz crkvu, prodaje se hodočasnicima u Bom Jesus, baš kao i u Disney Worldu. U stvari, hodočasnik u Bom Jesus provodi malo vremena u religioznoj kontemplaciji. Nekoliko vrsta zabave dolazi u Bom Jesus zajedno s hodočasnicima, uključujući i putujuće cirkuse, dresirane zmije boe, vodviljske točke, kockarske uređaje i raspjevane trubadure. Tijekom vrhunca hodočašća Bom Jesus također ima i više od desetak bordela. Većina Amerikanaca vjerojatno bi smatrala Walt Disney World čistijim od Bom Jesus da Lapa. Slične nereligiozne aktivnosti i slično predstavljanje motiva koji-su-više-od-vjerskih karakterizira popularna svetišta i hodočasnike i na drugim mjestima.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole.

Donosimo ulomak poglavlja Contemporary American Popular Culture iz sveučilišnoga udžbenika Cultural Anthropology, 5. izdanje, McGraw-Hill, 1991.