i kulturna zbivanja
#440 na kioscima
Grozdana Cvitan
Kako dati pet i reći sorry
Nakon silnog hvaljenja zaboljela je glava. Spasio je Fiamengo koji je najavio veću pauzu. U njoj se predstavljao dječji časopis zvan Oblutak
Suzana Marjanić i Višnja Rogošić
Razgovor s Oliverom Frljićem
Razgovaramo s redateljem, scenskim i socijalnim performerom, Zarezovoj publici poznatom po političkom i estetičkom radikalizmu
Nataša Govedić
Pucanje iz kazališta: generalska artiljerija
Iz perspektive Opatovine, uljezi su svi oni koji ne primaju pomazanje apsolutne veličine Zlatka Viteza. Uljezi postavljaju pitanja, problematiziraju vrijednosti, smatraju da Opatovina ni po kojoj zakonskoj osnovi ne “pripada” Histrionima, nego svim građanima grada Zagreba
Grozdana Cvitan
Dnevnik prvog tjedna
Uz 45. međunarodni dječji festival – Šibenik, od 18. lipnja do 2. srpnja 2005.
Višnja Rogošić
Retrospektiva lopovluka i perspektiva nesigurnosti
Lepageova The Busker’s Opera pokazala je i redateljsku i izvođačku i financijsku moć, zadovoljivši se iz nekog razloga titulom jednovečernje zabave koja je vrhunska, ali nije važna
Robertino Bartolec
Svijet za tri groša
U povodu gostovanja Roberta Lepagea & Ex Machina s predstavom Poulična opera (prema motivima The Beggar’s Opera Johna Graya) na festivalu Exodus u Ljubljani i najnovije predstave s repertoara varaždinskog HNK Opera za tri groša (Bertolt Brecht/Kurt Weill) redatelja Petra Večeka
Ivana Slunjski
Koreografska zona rutine i samozadovoljstva
Ograđujući se poznatim Satievim maksimama “nema boljega od lošega publiciteta” ili “oni koji ne mogu shvatiti neka zauzmu stav potpune pokornosti i inferiornosti”, Boldin u Satieu unaprijed nalazi pokriće za sve što bi na sceni moglo ispasti loše
Suzana Marjanić
Razgovor s Marijanom Stanić
S likovnom umjetnicom i voditeljicom Galerije Močvara u povodu Likovne radionice MSU-a za mlade Uvod u performans (Zagrebački velesajam, Paviljon 19, 30. travnja 2005.) održane uz izložbu K9 Compassion (2003.) – K9 Compassion+ (2005.) Zlatka Kopljara (Zagrebački velesajam, Paviljon 19, od 19. travnja do 8. svibnja 2005.)
Nataša Govedić
Pozoroni, alati i kastracijski strojevi
Publika je prema izvođačima pokazala nimalo konvencionalnu, jasnu i glasnu mješavinu naklonosti i negodovanja: brojni su komentari naglasili kako im nije strana tema oduzete slobode, ali to ne znači da će kao njezinu protutežu prihvatiti kolektivno udaranje u amaterski korištene instrumente, s generalnim stavom da je “feeling good” pjevušenje vrhunac kreativnog aktivizma
Suzana Marjanić
Razgovor s Ivanom Popović
U prosjeku, ovaj je bijenale zaista bio bolji od nekoliko proteklih izdanja. No, teško bi bilo izdvojiti neko posebno slabo djelo, a još i teže nešto što bi svojom kvalitetom iskočilo kao posebno vrijedan događaj koji će se pamtiti na dulje staze
Loren Kruger
Kašnjenje s isporukom: postdramski teatar
Razmišljanja o Lehmannovu dugu Hegelovoj Estetici, prizvana u povodu hrvatskog objavljivanja Lehmannove knjige Postdramsko kazalište (2004.)
Suzana Marjanić
Razgovor s Vlastom Žanić
Likovna umjetnica kojoj je kiparstvo osnovna orijentacija govori o svojim izvedbenim djelima: od prvoga performansa Zatvaranje (2002.) do nedavnoga triptih-performansa Čestitanje, Rožata i Prelaženje, koje je izvela i izložila kao “izvedbeni eksponat” na izložbi Prelaženje u Gliptoteci HAZU-a, Zagreb (od 18. ožujka do 8. travnja 2005.)
Nataša Govedić
Dramocid i dramopjev: obrisi “jednog” pejzaža
U vrijeme kada se teatrologija gotovo posve spojila s izvedbenim studijima, važno je razmisliti što dobivamo i što gubimo forsiranjem određenih pojmovnika. Recimo, kakav kulturalni pejzaž izbija iz Lehmannova termina “postdramskog”, a što dobivamo (ili gubimo) raspravom o dramskom subjektu, o kojemu odabire zboriti Zuppa
Vlasta Delimar
Odbijanje zamke pripadnosti
Osobno svjedočanstvo o ovogodišnjem Nipon International Performance Art festivalu ( Japan )
Ivana Slunjski
Na pragu, ali ne i uz obraz transrodnosti
Autorska i izvođačka ekipa predvođena Tamarom Curić i Larisom Lipovac (ostatak čine Branko Banković, Ivan Blagajčević, Aleksandra Mišić i Žak Valenta) objeručke se dohvatila heteronormativne fame o fiksiranosti i dihotomnoj kodiranosti rodnih uloga i kostima, propitavši ih novim ruhom
